Dan nakon američkog Dana zahvalnosti obilježio se ove godine po prvi put kao Nacionalni dan slušanja. Takvim ga je proglasila StoryCorps, neprofitna organizacija koja se bavi prenošenjem usmene povijesti i koja je od 2003. godine pomogla u snimanju 25 tisuća zvučnih zapisa. Povodom ovog dana, StoryCorps poziva Amerikance širom zemlje da snime sat razgovora s članom obitelji ili drugom bližnjom osobom, za budući naraštaj. Adam Phillips razgovarao je s osnivateljem StoryCorpsa, Daveom Isayem.
Kada je prije nekoliko tjedana StoryCorps pokrenula Nacionalni dan slušanja, Dave Isay kaže da je bio oduševljen, ali ne i iznenađen, lavinom interesa kojeg je izazvao diljem zemlje. On kaže da većina ljudi jednostavno razumije činjenicu da slušanje predstavlja čin ljubavi. Tako stoji u naslovu nedavno objavljene knjige i zbirke intervjua Story Corpsa, izdane na nosaču zvuka: "Kad slušate neku osobu, to joj govori da vam ona nešto znači. Danas živimo u društvu u kojem se toliko naglaska stavlja na tako mali broj ljudi – na zvijezde i slavne ljude – i toliko nas osjeća da nismo važni. A prava istina je da je svaki život važan. Mislim da upravo to naučite slušanjem priča StoryCorpsa i odvajanjem vremena da uvažite nekoga slušanjem. To je jedan od najvećih poklona koje možemo darivati. Jer, danas smo okruženi s toliko laži i pretvaranja. Kad čujete stvarno ispričanu priču, to je kao ubrizgaj adrenalina ravno u srce. Nema dvojbe da ste čuli nešto stvarno i istinito."
Ponekad su to teške istine, ispričane u intimnom prostoru kabine za snimanje. Evo jednog isječka iz intervjua između Boba Chewa i njegove 82-godišnje supruge, Jo Ann Chew. Oni su nedavno saznali da Jo Ann boluje od Alzheimerove bolesti.Bobovi izrazi razumijevanja, suosjećanja i divljenja prema njegovoj oboljeloj supruzi u slušatelju izazivaju široki spektar emocija.
StoryCorps je svoje intervjue vodio u gradovima i manjim mjestima svake američke države, s Amerikancima iz svake društveno-ekonomske skupine.
Mnogi imigranti ispričali
su svoje priče. Doseljenica iz Južne Koreje Hee-Sook Lee, na primjer, objašnjava
svojoj odrasloj kćerki kako ju je fizičko iskazivanje ljubavi koje je jednom
vidjela između jednog misionarskog para u domovini nadahnulo da prekine sa
svojom kulturnom tradicijom kad je došla u Ameriku. Svojem je mužu počela otvoreno
govoriti da ga voli, što on ispočetka nije uzvraćao. No, s vremenom se i on
promijenio te je sada njihova veza ispunjenija i romantičnija.
U nekim intervjuima StoryCorpsa pojavljuju se ponovno ujedinjene obitelji. Jedan iznosi priču o 17-ogodišnjoj djevojci koja se odrekla svog sina netom nakon njegovog rođenja. Dvadeset godina kasnije, on ju je pronašao i postali su jako bliski.
Sudionici projekta StoryCorpsa često pričaju o dugotrajnom utjecaju kojeg su na njih imali neki povijesni događaji. Richard Pecorella sjeća se svoje zaručnice Karen Sue Juday koja je poginula u terorističkom napadu u New Yorku 11. rujna 2001. godine. Ona je radila na 101. katu Svjetskog trgovinskog centra kada se o njega obrušio prvi avion.
"Nedostaju mi njene oči. Uvijek su se sjajile. Jedan dan bile bi plave, drugi zelene, ovisno o tome kako je na njih padalo svjetlo. Karen, uvijek ću te voljeti i ponovno ću te vidjeti. Učinit ću dovoljno dobrih djela da ti se pridružim tamo gore" - kaže Richard Pecorella.
Dave Isay kaže da upravo ta iskustva koja su Richard Pecorella i nebrojeni drugi Amerikanci popu njega podijelili s njegovom organizacijom čine istinsku američku priču, a ne stereotipi i klišei koje često vidimo na televiziji i u drugim medijima. Sve što je potrebno da se ta američka priča čuje je naprava za snimanje, po mogućnosti s mikrofonom i parom slušalica, jedno tiho mjesto, uši spremne za slušanje i otvoreno srce.