Kada 20. siječnja postane predsjednik 44. Sjedinjenih Država, Barack Obama će se morati uhvatiti u koštac s globalnom ekonomskom krizom, lošom gospodarskom situacijom u samoj Americi te s dva ratna sukoba u kojima je angažirana američka vojska. Bit će tu još jedan dodatni problem – od Baracka Obame i Amerikanci i stranci vrlo mnogo očekuju. O toj je temi, za rubriku U Žarištu, s washingtonskim političkim analitičarima razgovarao Jim Malone.
Prije skoro tri tjedna, 4. studenog, i Amerika i svijet iskusili su svojevrsnu euforiju kada je javljeno da je Barack Obama pobijedio Johna McCaina. Nekoliko dana kasnije, budući je predsjednik upozorio javnost da se ekonomski problemi nacije neće riješiti preko noći: „Neće biti brzo i neće biti lako. Za 'vađenje' iz sadašnje teške situacije trebat će vremena. Ali, Amerika je jaka i žilava zemlja. Ja sam siguran da ćemo biti uspješni, ako odustanemo od stranačkih zadjevica i dnevne politike, te ako zajednički prionemo poslu.“
Međutim, i u Americi i u svijetu Obamina je pobjeda protumačena kao početak progresivnih promjena u američkoj politici. Primjerice, i vlade i mediji u desecima država navijestili su da očekuju promjenu američke politike u odnosu na prošlih osam godina administracije Georgea Busha.
Robert Guttman, direktor Centra za politiku i međunarodne odnose na Sveučilištu Johns Hopkins ovdje u Washingtonu, kaže da svijet od Baracka Obame iznimno mnogo očekuje: „Angažirani smo u dva rata, tu je izuzetno teška ekonomska i financijska kriza, a Barack Obama do 20. siječnja uopće nema nikakve predsjedničke ovlasti. Do tog dana, traje svojevrsni medeni mjesec. Ali odmah nakon toga, pojavit će se pitanja – zašto Obama nije spasio ovu ili onu banku, zašto nije učinio ovo ili ono.“
Norman Ornstein, iz Instituta American Enterprise u Washingtonu, smatra da bi bilo najbolje kada bi se Obamini simpatizeri u inozemstvu 'prizemljili': „Barack Obama će biti američki predsjednik. Njegov cilj je ostvariti američke nacionalne interese. A američki nacionalni interesi nisu uvijek i interesi stranih država, koje imaju vlastite interese. Prema tome, oni koji u inozemstvu misle da će predsjednik Obama činiti ono što oni žele, ti će vrlo brzo uvidjeti da su pogriješili.“
U ovom trenutku, Barack Obama i njegovi suradnici angažirani su u prijenosu vlasti s jedne državne administracije na drugu. Razmatraju se kandidati za ministarska mjesta te analizira zatečena situacija u brojnim vladinim ustanovama i ministarstvima. O tome govori William Galston iz washingtonskog Instituta Brookings: „Budući predsjednik treba imenovati oko tri tisuće državnih dužnosnika, na raznim razinama savezne administracije. U vrhovima savezne uprave ne postoji kontinuitet. Amerika nema kabinet u sjeni. Budući predsjednik u nekih desetak tjedana mora sastaviti svoju vladu, i to gotovo od početka.“
Barack Obama se u predsjedničkoj kampanji posebno istakao svojim govorničkim sposobnostima, vještinom komuniciranja. Ta će mu kvaliteta dobro doći i kada uđe u Bijelu kuću – kao što pokazuju primjeri iz prošlosti. Uspješni predsjednici poput Franklina Roosevelta, Ronalda Reagana ili Billa Clintona bili su također i vrsni komunikatori s javnošću.
O tome govori Leon Panetta, koji je bio predstojnik ureda predsjednika Billa Clintona: „Za uspješnog predsjednika nije samo važno da ima viziju, da odredi smjer kojim zemlja treba krenuti. Uspješan predsjednik treba iskreno progovoriti i o problemima s kojima se nacija mora uhvatiti u koštac. Mora objasniti kakve se žrtve očekuju. Mora objasniti teške i nepopularne odluke koje donosi. Ukratko, on građanima mora objasniti zbog čega donosi odluke koje donosi - i zašto su one važne.“
Senator John McCain, predsjednički kandidat Republikanske stranke na nedavno okončanim izborima, često je kritizirao svog protivnika Baracka Obamu kao 'najliberalnijeg člana Senata'. Međutim politički analitičar Stuart Rothenberg kaže da su prvi potezi Baracka Obame nakon izbora, na početku prijenosa vlasti, pokazali da je on pragmatik koji će vladati iz centra. To je - kaže Rothenberg - pogotovo došlo do izražaja prilikom prvih imenovanja na visoke dužnosti u Bijeloj kući.
„Razgovarao sam nedavno s osobom koja poznaje Baracka Obamu sa studija. Ta osoba smatra da je Obama vjerojatno po osobnim stajalištima liberalniji od većine Amerikanaca, međutim – kada postane predsjednik – on će biti mnogo pragmatičniji nego što to sada ljudi očekuju. Pogotovo, mnogo pragmatičniji od onog što očekuju republikanci. Zašto je Obama pragmatičan? Pragmatičan je zbog toga što je ambiciozan, zbog toga što želi biti uspješan. On je svjestan da s nekim političkim idejama ne može ići predaleko, jer nacija jednostavno nije za to spremna. Ljudi koje je do sada imenovao ukazuju na tu njegovu osobinu," kaže Rothenberg.
Novom će predsjedniku vrlo pomoći činjenica da njegova, Demokratska stranka, u oba doma Kongresa ima uvjerljivu većinu. Međutim, u prošlosti to nije uvijek bio recept za uspjeh. Franklin Roosevelt i Lyndon Johnson znali su iskoristiti demokratsku većinu, pogotovo na početku svojih mandata. Međutim, Jimmy Carter i Bill Clinton nisu dobro surađivali s Kongresom, i to ih je u konačnici dosta koštalo. Jimmy Carter je bio predsjednik samo jedan mandat, dok je Clintonova Demokratska stranka samo dvije godine nakon njegova ulaska u Bijelu kuću izgubila većinu u Kongresu.