Nesretna zbog toga što je
brza hrana učinila svjetskom kulinarskom krajoliku, jedna grupa aktivista
zalaže se za suprotno: sporu hranu. Cilj takozvanog Pokreta spore hrane, Slow
Food Movement, očuvanje je i ponovno uzdizanje ukusne, tradicionalne hrane,
te prakticiranje održive zemljoradnje i pristupačnih cijena za farmere. Ovaj
pokret danas postoji u 131-noj zemlji, svuda s istom porukom: zaustaviti
industrijski način proizvodnje hrane. Njegov američki ogranak nedavno je održao
svoj prvi festival kušanja hrane u San Francisku.
Za vikend festival kušanja hrane u organizaciji američkih pobornika spore hrane, Slow Food Nation, dvorana koju je nekada koristila američka vojska podijeljena je u 16 šarenih malih paviljona. U svakom od njih nudila se drugačija poslastica, a bilo je tu i kave, čokolade, vina, ukiseljenog povrća, kruha, maslinovog ulja, sira i mesnih proizvoda. Koju god bi hranu i piće kušali, posjetitelji festivala bili bi informirani o njihovom porijeklu i načinu proizvodnje. Farmeri, kuhari i ekolozi održavali su predavanja i radionice. Koristeći se sastojcima uzgojenim na farmama, svjetski poznati kuhari pokazivali bi kako pripraviti jednostavna jela s održivim sastojcima. Trgovci iz cijele Amerike koji su članovi pokreta Slow Food poslali su su svoje proizvode na ovu izložbu.
Štand sa svojim voćem i povrćem imaju i farmeri-pristaše Pokreta spore hrane iz Kalifornije. Kako pojašnjava glavna direktorica ovog festivala Anya Fernauld, tu se radi o povratku elementima tradicionalnog prehrambenog sustava kojeg su Amerikanci napustili kada im se – kako je rekla – “dokoturala hrana u konzervi,” te o ponovnom uključivanju tih elemenata u moderan američki život. Anya Fernaud je rekla da će ovaj festival smatrati uspjehom ako jedna desetina posjetitelja unese samo malu, zdravu promjenu u svom pristupu hrani:
"Neke od njih ovaj festival će možda nadahnuti da si sami nešto skuhaju, umjesto da kupe već gotovu hranu. Ili da pitaju u svojoj trgovini otkuda dolazi neki proizvod. Ili pak da, pri kupnji sendviča, upitaju prodavača o porijeklu mesa u njemu i da li ono sadrži sastojke štetne po okoliš ili po njegovo vlastito zdravlje."
Mnogi koji su došli na festival politiku smatraju katalizatorom promjene načina na koji se hrane Amerikanci. Jedan od njih je Daniel Bowman Simon. On je prešao put od istočne obale, točnije New Yorka, u žutom školskom double-decker autobusu na čijem je krovu posadio organski vrt. Njegov je cilj prikupiti potpise za peticiju namijenjenu sljedećem američkom predsjedniku, u kojoj se od njega traži da konzumira hranu iz vrta posađenog na travnjaku Bijele kuće, kojeg će obrađivati školarci.
Festival spore hrane završio je večerom na otvorenom od ostataka hrane za 250 mladih ljudi. Josh Viertel, novi direktor američkog ogranka Slow Fooda, kaže da je ona priređena u čast mladih farmera, vlasnika restorana i svih koji podržavaju ovaj stil života:
"Mi smo sljedeća genaracija pokreta Slow Food Nation. Slow food sve više prodire u društvo, a mi smo tu da u tom procesu pomognemo. Našu generaciju nisu podučili dobrobitima spore hrane, ali mi smo se sami pobrinuli za to."
No, svakodnevno uživati u tim kvalitetama nije tako lako. Nema svatko pristup svježim, lokalno uzgojenim proizvodima, a organski uzgojena hrana koju promiču pristaše slow fooda često košta više nego prerađena hrana ili ona uzgojena na uobičajen način, uz korištenje pesticida. Osim toga, mišljenje mnogih Amerikanaca je da je to samo prolazni hir. Kritičari spore hrane smatraju je elitističkom, nepraktičnom i preskupom.
Vlasnica restorana Alice Waters – inače žena koja je proglašena vizionarkom američkog Pokreta spore hrane – odbacuje takve tvrdnje, naglašavajući da ljudi imaju izbor: ili da plate više za hranu odmah, ili za bolničke račune kasnije:
"Moramo ponovno naučiti kuhati, eto što nam je činiti. Jer povrće i žitarice, voće i oraščići mogu nam biti dostupni. Samo ne znamo što napraviti s njima."
Pobornici spore hrane poput Alice Waters kažu da se mnogo toga mora učiniti kako bi se filozofija ovog pokreta provela u američkom društvu. No, s obzirom na ogroman broj posjetitelja festivala, ona kaže da je optimistična i misli da će Amerikanci i ljudi širom svijeta radije odabrati zdraviju, održivu hranu nego onu koja im je svugdje dostupna.
