Albumom Pinetop Perkins & Friends legendarni bluesman obilježava više od šest desetljeća u glazbi i - 95 godina života!
Majstor bluesa i boogie-woogie piana, Joe “Willie Pinetop” Perkins rođen je, u mjestu Belzoni, u saveznoj državi Mississippi, 1913. godine; blues je počeo svirati negdje oko 1927. godine.
Nema ih više puno koji su, poput Perkinsa, surađivali s legendama kao Muddy Waters, Robert Nighthawk, Willie Dixon, Sonny Boy Williamson, Howlin’ Wolf... Perkins je doista jedna od vrlo rijetkih spona s onim zlatnim razdobljem američkog bluesa, četrdesetih i pedesetih godina, kad su ruralni, akustični zvuci Mississippi Delte migrirali put St. Louisa i Chicaga i gore, na sjeveru, ustupili mjesto električnima. Pinetop Perkins mora biti jedan od najstarijih u svijetu glazbenika koji još uvijek radi. I ne samo da radi nego još uvijek dobro radi, ima što za pokazati...
I prijatelji na albumu glazbenici su visokog kalibra – B. B. King, Eric Clapton, Jimmie Vaughan, Eric Sardinas... i to su samo četiri od gitarista. U Got My Mojo Working Perkins zove, Sardinas odgovara; Perkinsov glasovir je čisti užitak, isto tako i Sardinasova gitara; pod kraj, Perkins (95 godina) Sardinasu (38 godina) kroz smijeh dodaje “dobar si, nisi ispao iz forme!”
Kad je Perkins počeo u Mississippiju, počeo je na gitari, ali prešao na glasovir nakon ozljede na lijevoj ruci. Radio je kratko vrijeme s B. B. Kingom, u Memphisu, a onda 12 godina u Muddy Waters Bandu. Perkins je značajno i pridonio oblikovanju Muddyjevog zvuka, a onda su, 1980. godine, i jedan i drugi pošli svojim putem.
Perkins je uvijek bio sideman, i Muddyju i B. B. Kingu i Williamsonu i Nighthawku i Earlu Hookeru. Solo karijeru počeo je tek kad je ušao u svoje osamdesete. U zadnjih petnaest godina, od 1992., Perkins je izdao 15 solo albuma. Za album Born in Delta dobio je, 1997., nagradu Grammy; i još jednu 2000. godine, za album Legends. Bio još jednom nominiran, za album Ladies Man, 2005. godine, ali dobio je tada Grammy za životno djelo. Na pragu njegovog devetog desetljeća dodijeljena mu je i prestižna nagrada Nacionalne zaklade za umjetnost; godinama je bio proglašavan najboljim blues-pijanistom od strane National Blues Foundation. G. 2003., Perkins je povukao svoje ime iz nagrade, kako bi i neki drugi dobili šansu; ona otada nosi njegovo ime - Pinetop Perkins Piano Player of the Year Award. I to je potpuno u redu, jer Perkinsa i smatraju jednim od najvećih blues-pijanista svih vremena.
G. 2008., dobio je Grammyja u kategoriji najboljeg tradicionalnog blues albuma, za Last of the Great Mississippi Delta Bluesmen: Live in Dallas, sa Robertom Lockwoodom, Jr., Davidom Honeyboy Edwardsom i Henryjem Jamesom Townsendom, te bio nominiran, u istoj kategoriji, za solo album Pinetop Perkins on the 88s: Live in Chicago. Pinetop još uvijek ide na turneje.
Nema na ovom njegovom najnovijem albumu – Pinetop Perkins & Friends – na etiketi Telarc, ničeg revolucionarno novog ili inovativnog. To je također potpuno u redu, jer kako kažu – don’t fix it if it ain’t broke, ne diraj ništa ako stvar štima! A sve štima i u Perkinsovom glasu i u Perkinsovom glasoviru.