Sjedinjene Država najveća su vojna i gospodarska sila na svijetu. Svojim oružanim snagama, Amerika je u stanju nametnuti promjene u drugim zemljama. No, gola sila ima i svoje nedostatke. Zbog toga je u Washingtonu sve više pristaša suptilnijih načina da se utječe na druge zemlje – na područjima kao što su diplomacija, gospodarstvo ili kultura.
O ovoj je temi s trojicom stranih novinara koji izvještavaju iz Amerike razgovarala Judith Latham.
U knjizi 'Paradoks američke moći', profesor političkih znanosti na sveučilištu Harvard, Joseph Nye, piše da niti jedna zemlja u povijesti nije imala takvu kulturnu, gospodarsku i vojnu moć kao Amerika. Međutim, niti jedna druga zemlja u povijesti nije također i bila toliko međusobno povezana s ostatkom svijeta, kao što je to slučaj sa Sjedinjenim Državama.
Joseph Nye tvrdi u svojoj studiji da je za održanje američke čelne uloge na svjetskoj sceni najvažnije da održi svoju dominaciju kada je u pitanju takozvani 'soft power'. Ovaj termin objedinjuje sva ne-vojna sredstva utjecaja – diplomaciju, kulturu, medije, obrazovanje, trgovinske i druge gospodarske veze. Njima Amerika itekako utječe na ostatak svijeta – prvenstveno na području formiranja vrijednosnih i ideoloških sustava.
Iako je u akademskoj zajednici ideja o važnosti suptilnijih načina utjecaja na inozemstvo prilično zastupljena, Washington joj do sada nije pridavao velik značaj. Posljednjih godina, njezin najveći pristaša je ministar obrane Robert Gates.
Direktor dopisništva njemačkog dnevnika Frankfurter Algemeine Zeitung u Washingtonu, Matthias Rueb, kaže da je očito da aktualna američka administracija mijenja način razmišljanja: "Mislim da je vrlo značajno što američki ministar obrane traži da se poveća proračun Državnog tajništva, američke diplomacije. U Europi su ljudi svjesni da je administracija predsjednika Busha, u njegovom drugom mandatu, zaista unijela značajne promjene u svoj rad. Pogotovo ministar obrane Gates. Iako je imidž Amerika znatno oštećen zbog rata u Iraku, on nije posve uništen. Može se popraviti. Novi će predsjednik na planu takozvane 'soft power' moći uraditi vrlo mnogo."
Važnost ekonomske suradnje, diplomatskih inicijativa, kulturne i obrazovne razmjene, trgovinskih veza pogotovo je važna u bivšim komunističkim zemljama Središnje i Istočne Europe, kaže Matthias Rueb: "Sve te nove demokracije oslanjaju se ne na američku vojnu moć već na američku dominantnost na drugim, ne-vojnim područjima. Tako nešto Europska unija još nema. Ona ima utjecaj, međutim bez američke podrške on bi bio vrlo slab. Tako razmišljaju zemlje na istoku kontinenta, koje graniče sa Rusijom, koja postaje sve agresivnija."
Novinar
Ayuz Gul iz Islamabada u Pakistanu smatra da Amerika treba više raditi na
kultiviranju ekonomskih, diplomatskih, kulturnih i obrazovnih veza s
inozemstvom – pogotovo sada kada je angažirana u ratu protiv terorizma. "Naglasak američkog ministra obrane na
ne-vojnim, civilnim načinima vršenja utjecaja pozitivna je stvar. Pogotovo u slučaju Pakistana gdje je
američki rat protiv terorizma vrlo zakomplicirao unutrašnju situaciju u zemlji. Problemi u Pakistanu prelijevaju se u
susjedni Afganistan, koji tako postaje još nestabilniji. U graničnim područjima imaju utočište
talibani i al-Qaida. Prije sedam
godina, pakistanske su vlasti pokušale problem tih ekstremista riješiti vojnom
silom. Međutim, tako su si stvorili
samo još više neprijatelja – ne samo sebi, nego i ostatku svijeta" - kaže Gul.
On se nada da će nova pakistanska vlada pokušati ovaj problem riješiti na suptilniji način: "Nova vlada nastoji uvjeriti međunarodnu zajednicu da je za rješenje ovog problema najvažnije da se u pograničnim područjima uz Afganistan uspostavi mir i stabilnost. Pregovori bi zaista trebali angažirati ta ratnička plemena te im dati nekakvu inicijativu da se smire – recimo bolje škole, kvalitetnije bolnice ili priliku da se zaposle.."
U arapskom svijetu, kaže libanonski novinar Claude Salhami, suptilniji načini vršenja političkog utjecaja još uvijek su prilična nepoznanica: "Slučaj Iraka novost je u arapskom svijetu. Nakon 30 godina diktature Saddama Husseina došla je američka vojna okupacija. Sada se pokušava nešto novo, eksperimentira se. Hoće li to biti uspješno, vidjet ćemo."
S najavljenim postupnim odlaskom američke vojske, sve izraženiji će biti drugi načini prakticiranja američke moći u utjecaja u regiji. No, to se treba uzeti s rezervom, kaže Salhami: "Ne-vojni, suptilniji načini prakticiranja političkog utjecaja neefikasni su ako iza njih ne stoji gola sila, vojska. Znate kako se kaže – 'govorite tiho, ali imajte spremnu batinu'. Amerika neće biti efikasna ako ne bude sposobna vojno se vratiti u regiju i silom provesti svoju volju. U tom smislu, važni su i ne-vojni ali i vojni načini provođenja svojih državnih interesa."
Bez obzira na to, Claude Salhami smatra da se Amerika treba više potruditi da Arape pridobije na svoju stranu: "Na tom području ima jako puno posla. Arapi vole Amerikance, ali ne vole vladu Sjedinjenih Država. U Iranu i u pojasu Gaze, ljudi često skandiraju 'smrt Americi', ali u privatnim razgovorima ti isti ljudi se interesiraju je li moguće iseliti u Ameriku, dobiti zelenu kartu, otići studirati…"
Naši sugovornici iz Njemačke, Pakistana i Libanona slažu se da dvije vrst moći – ona vojna i ona ne-vojna – idu ruku pod ruku. Kada se koristiti jednom, a kada drugom – jedno je od najvažnijih pitanja vanjske politike.
