Pittsboro, u juznoj saveznoj drzavi North Carolina, mala je zajednica s velikim idejama. Umjesto da se za rast i razvoj svog gospodarstva oslanja na vladu ili veliki biznis uzela je stvari u svoje ruke i postala uspjesan primjer malog biznisa. Pittsboro sam sebe hrani, zabavlja i krov nad glavu stavlja. Dokaz je da je i malo, ali vitalno gospodarstvo moguce u globaliziranom svijetu.
Pittsboro je dom za Lylea Estilla, biznismena i pisca:
"Oko dvije i pol tisuce nas zivi u ovom ruralnom dijelu Sjeverne Karoline. Ja ovdje zivim i radim 18 godina."
Estillov biznis je na podrucju energije – solarne kao i energije vjetra i vode. Ti projekti, kaze on, ispunjavaju lokalne potrebe i doprinose razvoju gospodarstva njegove zajednice:
"Kad ljudi razmisljaju i govore o strategijama ekonomskog razvoja uvijek polaze od velikih projekata, kao – kad budemo imali veliku tvornicu automobila ili kad dobijemo veliku tvornicu za proizvodnja ovoga ili onoga, onda cemo biti dobro, krenut ce ili oporavit ce se gospodarstvo. Ali dok cekamo na te tvornice ili – dok gledamo kako ih zatvaraju, postoje i neke druge alternative. Gospodarstvo koje se bazira na malim biznisima i trgovina medju nama samima."
U svojoj knjizi Small Is Possible: Life In a Local Economy, Malo je moguce: Zivot u lokalnom gospodarstvu, Lyle Estill objasnjava kako su zitelji njegovog mjesta odlucili postati nezavisna i samodostatna zajednica:
"Jedan od primjera je nasa mala trznica. Nekoliko ljudi se okupilo oko te ideje, svi smo dali svoj mali doprinos za njeno osnivanje. Na trzinici se prodaju proizvodi s lokanih farmi. Dakle, hranimo sebe iz lokalnih izvora i medjusobno trgujemo jedni s drugima. Postalo je to i pravo mjesto okupljanja."
Pittsboro je tako mali, kaze Estill, da cinovnici banke jos uvijek prepoznaju glasove svojih klijenata preko telefona, lijecnici jos uvijek dolaze u kucne posjete. Mjesto ima i svoje kulturne dogadjaje – festival glazbe i plesa odrzava se par puta godisnje na jednoj staroj farmi, a subotom navecer uvijek neki bend svira ispred lokalne trgovine opcim potrepstinama.
I lokalni je koledz postao mjesto na kojemu zitelji Pittsboroa uce jedni od drugih. Ako ima nesto o cemu puno znate, kaze Estill, koledz pruza priliku da i druge s tim upoznate. Tako je i pokrenut niz zanimljivih programa, poput Piedmont zadruge za biogorivo. Rachel Burton je jedna od pokretaca:
"Poceli smo s manje od deset ljudi koji su
bili zainteresirani proizvoditi vlastito gorivo. Sad imamo gotovo sest stotina clanova koji proizvode gorivo za
osam raznih lokacija u sredisnjem dijelu nase drzave."
Dugogodisnji zitelj Barbara Lorie – u Pittsborou zivi od 1958. godine – kaze da se izuzetno ponosi svojom zajednicom:
"Nas okrug, okrug Catham, ima posebne, jedinstvene ljude koji su dosli sa svih strana u zelji da zive ekoloski zdravije i naprednije. Imamo vise farmera koji uzgajaju organsku hranu nego vecina okruga u drzavi North Carolina. Jedna od vodecih organizacija – Haw River Assembly – brine se za cijelu rijeku Haw, za njenu cistocu. Zar to nije nesto fantasticno?"
Lyle Estill kaze da je to sto je njegova zajednica postigla doista nevjerojatno, ali da se vrlo lako moze duplicirati bilo gdje drugdje u svijetu:
"Uzmite samo hranu kao primjer – jesti lokalno! Svi to mozemo samo ako se malo potrudimo. A ako ne marimo, onda jedemo s nasih tunjura bilo sto. Ali kad bi malo vise mislili i malo vise paznje tome poklanjali smanjili bi daljinu i cijenu kostanja za hranu koja stize iza daleka. Mislim da je lokalizacija gospodarstva moguca i provediva bilo gdje, ovisi samo kako gledate na stvari, sve je to zivotna filozofija."
Kako to Estill kaze u svojoj knjizi Small Is Possible: Sve pocinje od ljudi i njihovog svijesnog izbora, odluke o tome kako zele zivjeti svoj zivot. Slljedeci je korak onda otvaranje malih biznisa, medjusobne trgovine proizvoda i usluga cime izravno pomazu rastu i razvoju lokalnog gospdoarstva.