Chautauqua je malo mjesto, oko četiri i pol tisuće žitelja, u istoimenom okrugu na sjeverozapadu savezne države New York, kraj istoimenog jezera. Ime Chautauqua potječe iz jezika Seneca Indijanaca. Ima više značenja, tradicionalno se navodi “vreća u sredini svezana.” No, ono po čemu je Chautauqua poznata jedna je ideja koja se u njoj rodila. Dopast će se onima koji vjeruju u aktivnost učenja tijekom cijelog života, s ciljem unapređivanja sposobnosti, znanja i vještina. A dopast će se i onima koji u ljetovanju vide mogućnosti veće od samo plandovanja.
Sve je počelo 1874., s ljetnim kampom za učitelje vjeronauka. No, utemeljitelji kampa – Lewis Miller, industrijalist i izumitelj, i John Heyl Vincent, metodistički svećenik, vjerovali su i u onu “učenje je cjeloživotni proces.” Miller je imao vremena, novca i organizacijskih sposobnosti, Vincent – govorničkog dara. I rodio se pokret za obrazovanje, samousavršavanje i rekreaciju ljudi svih uzrasta i svih razina obrazovanja koji i danas utječe na obrazovni sustav Sjedinjenih Država.
U razdoblju od 70-ih godina 19. stoljeća do 20-ih godina dvadesetoga, program je obuhvatio – obrazovao i zabavio - milijune Amerikanaca, točnije, trećinu cjelokupnog tadašnjeg stanovništva. Iz ljetnog kampa u Chautauqui nastala je “Putujuća Chautauqua.” Do 1886. godine, ljetni kampovi održavali su se, pod šatorima, od Mainea do Floride, od Kalifornije do Oregona, i znanje, kultura, novi ideali prenosili onima u ruralnim, udaljenim i izoliranim zajednicama. Satovi glazbe, predavanja iz religije, iz znanosti, na teme društvenih reformi, predavanja iz umjetnosti, koncerti, opere i kazališne predstave, sportske aktivnosti, slavni gosti/govornici – učitelji, glazbenici, zabavljači, svećenici, stručnjaci... prosvjećivali su, i zabavljali, cijele obitelji u malim mjestima, pružali mogućnost bijega iz izolacije. Na vrhuncu popularnosti, dvadesetih godina 20. stoljeća, program “Putujuća Chautauqua” dopirao je, svake je sezone, do 10.000 zajednica, do publike koja je brojala više od 45 milijuna. Samo ljeta 1924. godine, više od milijun Amerikanaca pohađalo je programe Chautauqua.
Popularnost tih ljetnih kampova, ljetnih “škola,” bila je ogromna i rodila se mnoga imitacija koncepta. Neke su bile uspješne i pohvalne, laskave za idejne utemeljitelje, Millera i Vincenta. Druge ne, poput ljetnog kampa Ku Klux Klana – Klan Taqua.
Popularnost pokreta Chautauqua, u 19. i na početku 20. stoljeća, moguće je, jednim dijelom, pripisati društvenoj i geografskoj izolaciji američkih farmerskih i rančerskih zajednica, gladi za obrazovanjem, kulturom i zabavom njenih članova. A pad popularnosti – pojavi radija, filma, televizije, dolasku automobila. Također, Velikoj gospodarskoj krizi, potkraj dvadesetih i tijekom tridesetih godina.
Pokret je također moguće promatrati u kontekstu populističkih previranja potkraj 19. stoljeća. Mnoga predavanja u sklopu programa bila su na teme prava žena, zakona o dječjem radu, ili su bila izraz prezira prema političkoj korupciji ili pak zauzimanja za običnog čovjeka, nasuprot bogatima i moćnima. Pokret Chautauqua, međutim, izbjegavao je zauzimanje bilo kakvih političkih stajališta i umjesto toga, u želji da pruži izbalansirane programe, uvijek pozivao članove, čelnike, kandidate svih glavnih političkih stranaka.
Iako je religija u početku bila žarišna, ta je ideja odavno proširena. Neprofitna organizacija Chautauqua Institution (http://www.ciweb.org/) i danas nastavlja igrati jedinstvenu obrazovnu ulogu, upisuje oko 8.000 studenata svakog ljeta, u programe umjetnosti, glazbe, plesa, kazališta, književnosti, govorničkih i spisateljskih vještina, vjere, sporta, znanosti, međunarodnih odnosa i niza drugih, specijaliziranih interesa. Svakog ljeta, preko tri stotine raznih programa. Pojedinačna predavanja, tijekom devetotjedne sezone, posjeti oko 140.000 starijih i mlađih Amerikanaca, gladnih znanja i odlučnih da propušteno nadoknade ili stečeno prošire tijekom njihovih ljetnih praznika i godišnjih odmora. Obrazovna misija ustanove, u sklopu koje djeluje sveučilište, ljetni kamp, Book-of-the-Month-Club, itd., proširena je, u međuvremenu, i na ostatak godine, za starije građane.
Zadnjih godina, recimo, održana su predavanja na teme poput “Vodstvo u Americi,” “Zagonetka dobra i zla”, “Politika okoliša,” ali održani i nastupi simfonijskih okestara i baletnih ansambala, organizirani tečajevi iz... jedrenja.
Devet je američkih predsjednika držalo govore i predavanja u sklopu programa Chautauqua. Predsjednik Franklin D. Roosevelt je s podija Chautauque održao svoj “I Hate War” govor, 1936. godine; predsjednik Ronald Reagan je, putem satelita, sudjelovao u radu Chautauqua konferencije, 1987. godine, govorio o američko-sovjetskim odnosima; predsjednik Clinton je forum Chautauque iskoristio kao mjesto pripremanja za debatu sa senatorom Doleom, 1996. godine. Chautauqua je bila i podij za bivšeg dopredsjednika Ala Gorea.
Tijekom proteklih sto trideset i nešto godina, imala je Chautauqua svojih kritičara. Književnik Sinclair Lewis rekao je za cijeli koncept, podrugljivo i s visoka - “ništa drugo nego trice i prazna slama...i smijeh i zabava prostacima.” Psiholog i filozof William James smatrao je da cijela stvar “svojom prosječnošću deprimira.” Kritičar Gregory Mason otpisao je pokret Chautauqua kao “nešto daleko lakše od pravog pokušaja razmišljanja.”
Predsjednik Theodore Roosevelt, međutim, rekao je da je Chautauqua “najameričkija ideja Amerike;” predsjednik Woodrow Wilson opisao ju je, tijekom Prvog svjetskog rata, kao “integralni dio nacionalne obrane;” William Jennings Bryan, Wilsonov Državni tajnik i jedan od najpopularnijih govornika u povijesti Sjedinjenih Država, Chautauquu je smatrao “moćnim ljudskim čimbenikom u oblikovanju uma nacije.”
Za milijune Amerikanaca, prije jednog stoljeća, Chautauqua je značila “putujuća kultura.” Danas, Chautauqua je ljetni kamp za sve uzraste, naročito za one koji vjeruju u aktivnost učenja tijekom cijelog života. Mjesto duhovnog i intelektualnog i kulturnog i vjerskog obnavljanja i rasta. Chautauqua ustanova i osnovana je na uvjerenju da “svatko ima pravo biti sve što želi i znati sve što može.”
Neki od programa za ljeto 2008... Sport u Americi; Vraćanje legitimnosti američkom izbornom sustavu; Spisateljska radionica Roger Rosenblatta (uz sudjelovanje E. L. Doctorowa, Amy Tan, Joyce Carole Oates, pjesnika Billa Collinsa, karikaturista i crtača stripa Garryja Trudeaua); Etičke granice znanosti; Američka vanjska politika: Vodstvo i dijalog; Liječenje planeta; Vjera u javnom životu; Što je za ručak: Hrana i politika u 21. stoljeću... i La Traviata i Cosi Fan Tutte i Smrt trgovačkog putnika i koncerti Brucea Hornsbyja, Kennyja Logginsa, Vincea Gilla, nastup Billa Cosbyja, niz baletnih kompanija, pjevačkih zborova, plesnih, glazbenih, umjetničkih radionica i još štošta drugoga.