Dr. Michael DeBakey, koji u rujnu trebao napuniti 100 godina života, tijekom svoje karijere u Medicinskom koledžu Baylor, u Houstonu, u Texasu, operirao je 60.000 ljudi i na stotine drugih, prinčeva, predsjednika i siromaha, drugdje u svijetu.
Nedavno, taj čovjek čiji su roditelji - libanonski doseljenici - imali malu trgovinu u Lake Charlesu, u Louisiani, dobitnik je 147. Zlatne Kongresne medalje i staje u redove zajedno s borcem za građanska prava Martinom Lutherom Kingom, čovjekom koji je izumio cjepivo za dječju paralizu Jonasom Salkom, te izumiteljem Thomasom Edisonom.
"Kad sam primio vijest bio sam ispunjen ponosom što sam građanin Sjedinjenih Američkih Država. Smatram da čovjek, pojedinac, ima u ovoj zemlji daleko veće izglede nego bilo gdje drugdje u svijetu da postane ono što želi, da ostvari snove, bez obzira tko je i odakle je," izjavio je dr. DeBakey.
Kao dječak, Michael DeBakey je bio nezasitan učenik. Ponekad se za svoj poziv, rekla je tijekom svečanosti uručivanja medalje predsjedateljica Zastupničkog doma Nancy Pelosi, pripremao i na nekonvencionalne nacine. "Majka ga je naučila šivati. Nije ni zamisliti mogla da će male ruke njenog sina postati neki od najpreciznijih kirurških instrumenata svijeta."
DeBakey će jednog dana zajedno zašiti plastične Dacron cjevčice, koje će 1964. godine primijeniti u prvoj u svijetu uspješnoj operaciji premošćivanja srčanih krvnih žila.
Pola stoljeća ranije, mladi se DeBakey, kojega su roditelji poticali da redovito čita jednu knjigu tjedno, požalio da mu u lokalnoj knjižnici ne žele izdati jedan od tomova Enciklopedije Britannice. Tijekom svečanosti dodjele Kongresne medalje, predsjednik Bush je podsjetio da je DeBakeyev otac problem riješio tako što je za svog sina i drugo troje djece kupio cijeli set Enciklopedije. "Michael je pročitao svaku riječ svakog članka u svakome od tomova," podsjetio je predsjednik Bush.
Michael DeBakey je također, dodao je predsjednik Bush, još kao dječak naučio neke lekcije o suosjećajnosti. Kad je među stvarima – odjevnim predmetima i hranom – koje su roditelji namijenili lokalnom sirotištu, ugledao svoju najdražu baseball kapu, bio je užasnut. No, majka mu je samo rekla: Imaš drugih kapa. Ona djeca nemaju niti jedne. Lekcija je to koju Michael DeBakey neće nikad zaboraviti. Njegovo je nasljeđe davanje drugima onoga što je najdragocjenije – života.
A to je počelo još za studija medicine u New Orleansu, rekao je čelnik većine u Senatu Harry Reid. "Dok su njegove kolege još uvijek učile osnove, dr. DeBakey je izumio pumpu za transfuziju krvi - kasnije ključni dio aparata srce-pluća! - koja je i omogućila prvu operaciju na otvorenom srcu. Bilo je to 1931. godine!"
Kao uspješan kirurg i profesor, DeBakey je dobrovoljno služio u Drugom svjetskom ratu. Užasi kojima je svjedočio na bojištima naveli su ga na stvaranje mobilne vojne bolnice – M.A.S.H. – što će spasiti tisuće i tisuće života u narednim ratovima.
A, i njegovi kasniji izumi i postignuća spasit će nebrojene druge živote, istaknuo je Harry Reid, dodavši: "Svi smo mi, i naša djeca i naši unuci, kao što će biti i generacije koje će doći iza njih, živo i vječno priznanje radu i djelu dr. DeBakeyja."
Prije dvije godine, i život dr. DeBakeyja bio je spašen zahvaljujući njegovim vlastitim procedurama. "Vrlo sam ponosan, jer učio sam od majstora," rekao je dr. Clifford Kitten koji je operirao napuknutu arteriju dr. DeBakeyja.
Tada 97-godišnji DeBakey oporavio se na vrijeme da bi mogao nazočiti otvaranju Medicinske knjižnice u Houstonu, koja nosi njegovo ime. Vratilo mu se i dobro raspoloženje i smisao za humor kad je rekao: "Nisam baš siguran da još uvijek trebam ovdje biti."
Međutim, jako je dobro, rekao je predsjednik Bush, da smo imali Michaela DeBakeya da liječi bolesna srca. "Naš životni vijek produžio se za više od 50 posto tijekom posljednjeg stoljeća , a čovjek kojemu danas odajemo počast jedan je od razloga za to," rekao je na svečanosti dodjele Kongresne medalje predsjednik Bush.
Michael DeBakey je rekao da se u jednoj riječi može sažeti sve što je pokušao postići u svom dugom životu: "Riječ je – izvrsnost, odnosno želja da se dosegne najvišu kvalitetu i da se bude najbolji mogući! Možda mi to nije uvijek polazilo za rukom, ali to je ono što me je vodilo, što sam nastojao dostići."
Pionir na području kardiologije, Michael Ellis DeBakey je rekao da Zlatna Kongresna medalja za njega predstavlja najveću čast jer njome se odaje priznanje onima koji služe dobrobiti građana i društva. Ali mladi ljudi, istaknuo je tada dr. DeBakey, ne bi trebali biti motivirani samo nagradama i priznanjima, nego i zadovoljstvom kojim ih ispunjava njihov doprinos njihovoj zajednici ili zemlji.
Ili, kako je to bilo u slučaju samog DeBakeyja – čitavom svijetu.
