Vlada Sjedinjenih Država u niz je navrata ponovila da se problem iranskog nuklearnog programa može riješiti diplomatskim putem. Ali, prijetnja vojne akcije – iako nikad izravno formulirana – 'nadvija se' nad diplomatskim naporima da se problem okonča. Intenzitet izjava o mogućoj vojnoj akciji slabi i jača, zavisno o konkretnim događajima. Posljednjih mjeseci ponovno je prilično snažan.
Američki i britanski mediji nedavno su izvijestili o vježbama izraelske vojske za koje zapadni stručnjaci smatraju da su možda proba za zračni napad na nuklearne objekte u Iranu. Neki analitičari smatraju da je izraelska vojna vježba zapravo oblik pritiska na Ameriku, da ona poduzme odlučnije korake protiv Teherana.
Ken Katzman, stručnjak za Iran koji radi u odjelu američkog Kongresa za istraživanja, kaže da Izrael postaje sve nestrpljiviji, zbog toga što se problem iranskog nuklearnog programa ne rješava.
"Izrael postaje sve ozbiljniji kada je u pitanju ovaj problem, i to se treba uzeti u obzir. Smatraju da netko nešto treba učiniti. U protivnom morat ćemo mi – tako misle u Izraelu. Mislim da Izrael Zapadu šalje signale u tom smislu."
Vojni analitičari smatraju da Izrael ne može izvesti uspješne zračne udare bez suradnje s američkim oružanim snagama. Wayne White, bivši obavještajni stručnjak za Srednji istok koji je radio u američkom Državnom tajništvu, kaže da je Iran izvan dometa izraelskih bombardera, koji bi se – ako se žele vratiti – morali napuniti gorivom u letu.
"Oni u tom dometu imaju problema. Njihova sposobnost da izvedu napade na toj daljini je ograničena. Oni bi mogli pod sadašnjim uvjetima uništiti određene dijelove nuklearne infrastrukture u Iranu, no ne bi je mogli potpuno uništiti. Cilj je naime onesposobiti iranski program tako da se ne može oporaviti barem za nekoliko godina."
Stručnjaci iz privatne američke obavještajne firme Stratfor kažu da bi se napajanje izraelskih letjelica u zraku vjerojatno moglo obaviti nad Irakom, čiji zračni prostor kontroliraju Sjedinjene Države. To znači da bi Amerika bila, u izvjesnom smislu, sudionik napada na Iran – čak kada bi Izrael i tvrdio da je djelovao samostalno. Većina se stručnjaka također slaže u procjeni da iranski nuklearni program ne bi mogao biti uništen jednim zračnim napadom, kao što je uništen irački, 1981. godine, ili sirijski – prošle godine. Michael Eisenstadt iz washingtonskog Instituta za srednjeistočnu politiku, kaže da bi bilo kakva preventivna akcija protiv režima u Teheranu vjerojatno bila razmjerno duga.
"Prevencija je povezana s nizom
potencijalnih problema, čiji je ishod teško predvidjeti. Bilo bi potrebno izvesti višestruke zračne
udare, ako želimo nanijeti stvarnu štetu i odgoditi gradnju nuklearnog oružja
od strane Irana."
Wayne White, koji sada radi u Institutu za Srednji istok, slaže se da nuklearni objekti ne bi bili razoreni u prvom udaru.
"Plan predviđa zračnu kampanju ogromnih razmjera, od nekih tisuću i pol do dvije tisuće borbenih letova. U početnim fazama uopće ne bi bili gađani nuklearni pogoni, već iranska vojna postrojenja u Perzijskom zaljevu – koja bi Iran vjerojatno koristio kasnije, u svrhu osvete. Prvo bi znači bile uništene raketna postrojenja, zrakoplovstvo, podmornice…Na taj se način osigurava da Iran ne udari na susjedne zemlje, ili na našu flotu u Zaljevu. "
Michael Eisenstadt kaže da se uspjeh operacije ne može prosuditi na temelju razrušene infrastrukture.
"Stvarni kriterij uspjeha jest – iranska odluka da ponovno počne nuklearni program. To je ključno."
Takva vrst uspjeha nije zajamčena, kaže Wayne White. Vojna bi akcija naime mogla učvrstiti iranske ambicije da postane nuklearna sila.
"Iranci vjerojatno već sada skladište svoje laboratorije, planove i opremu, na sigurnim mjestima, kako bi ih izvadili i stavili u funkciju nakon napada."
Američki analitičari naglašavaju da je Iran sposoban na niz načina zaprijetiti zapadnim ciljevima.Jedna od iranskih opcija su vjerojatno i teroristički napadi na američke odnosno izraelske civilne ciljeve, kao i na američke vojnike u Iraku.
