Lakota Indijance, koji zive na sjeveru Velikih ravnica, zovu jos i “horse nation,” narod konja, upravo zbog njihovih cvrstih povijesnih i kulturnih veza s konjima. Skupina Lakota tinejdzera nedavno je konje i osedlala za cetverodnevni put do indijanskog rezervata Pine Ridge, u Juznoj Dakoti. Cilj – ponovno uspostavljanje veze s vlastitom kulturom i zemljom. Jim Kent im se pridruzio usred iznenadne proljetne mecave...
Zadnje je jutro na njihovom 160 kilometara dugom putu, na konjima, preko zemlje Oglala Lakota. Prethodna tri dana, vrijeme je bilo podnosljivo. Ali zadnjeg jutra, ono se naglo pogorsalo, zahladilo je i kisa se pocela pretvarati u snijeg.
Trebalo je nasjeci drva za vatru. Skupina odraslih Lakota okupila se oko nje da bi se malo ugrijala. Nekolicina drugih starijih i Lakota tinejdzera sjedila je u autima i kamionima koji su prevozili sijeno za konje i namirnice za jahace.
Percy White Plume ide od skupine do skupine, priprema ljude za pocetak zadnjeg dana jahanja. White Plume je i organizirao dogadjaj da bi, kako sam kaze, podsjetio Lakota mlade na njihovu tradicionalnu vezu s vlasitom zemljom: "Ovo je prilika za njih da shvate da imamo rezervat, da imamo svoj dom. Nasi mladi, znate, to cesto ne vide... ne vide zemlju na kojoj zive osim u prolazu, iz automobila, sa ceste. Ne izlaze, ne odlaze u brda. Ovo je prilika da to sve vide, da nauce."
Po vjetru, kisi, snijegu, pedeset se mladih clanova plemena probijalo tri dana preko Pine Ridge rezervata – preko brda, pasnjaka bizona i dolina i otkrivalo zemlju svojih predaka. Navecer, okupljeni oko vatre, stariji su im prenosili price.
Ovog jutra, spustaju satore. Zadnju su noc proveli u dolini kraj mjesta Manderson. Mladi Lakota nerado s drugima govore. Sedamnaestgodisnji Angelo Red Elk samo kaze da ga nitko nije prisilio, da je sam zelio sudjelovati jer ih ovako nesto sve medjusobno zblizava. Sesnaestgodisnja Vonna Blacksmith nesto je razgovorljivija. "Mislim da je ovo vrlo vazno jer ovo je nasa zemlja, a mi smo sljedeca generacija koja ce na njoj zivjeti" - kaže ova mlada Indijanka.
Dodaje i da aktivnost poput ove – cetiri dana na konjima, preko rezervata – mijenjaju neke predrasude o mladim Indijancima: "Vecina nas nije ovisna o drogama i alkoholu. Sudjelujemo u obnavljanju jedne kulturne tradicije, angazirani smo."
"Prednost ovoga je upoznavanje s vlastitom zemljom... ovo je nacin da vide kakva je i sto u njoj ima"- kaže Lois White Whirlwind koji ima troje unucadi, od kojih svi sudjeluju u ovom jahackom pohodu. Smatra da je to za njih vrlo pozitivno iskustvo: "U danasnjem je svijetu samo grad, autocesta, graffiti... ali kad se nadjete ovdje, na otvorenom, vani, primjecujete druge stvari – drvece, ptice, jucer smo jednog orla vidjeli...znate, to su za nas jako vazne stvari."
Na kraju, Vonna Blacskimth jos dodaje – biti u izravnom kontaktu s njihovom kulturom, najbolji je nacin za mlade Lakota Indijance da ostanu na pravom putu.