Linkovi

Treba li spašavati države koje se raspadaju?


Države na rubu kolapsa prepoznaje se po tome što ne mogu zajamčiti sigurnost svojih građana kao niti osnovne javne službe. Vlada Sjedinjenih Država posljednjih sedam godina naglašava da takve zemlje predstavljaju prijetnju svjetskom miru i sigurnosti. Brian Padden upitao je nekoliko američkih političara i stručnjaka – trebaju li strane zemlje intervenirati u takvim slučajevima.

Prema kategorizaciji koju je izradio Institut Brookings, znanstvena ustanova u Washingtonu koja proučava svjetske trendove, Afganistan je primjer države na rubu kolapsa. Šest godina nakon zbacivanja talibana, Afganistan je i dalje zemlja koju karakterizira unutrašnji sukob, slaba središnja vlast i vrlo spora obnova.

Demokratski kongresmen Adam Smith zalaže se za međunarodnu intervenciju u ovakvim slučajevima, i to iz humanitarnih razloga. Afganistan je primjer koji pokazuje da država na rubu kolapsa predstavlja prijetnju svima – tvrdi Adam Smith: "Afganistan je bio zemlja na rubu kolapsa i upravo zbog toga je al-Qaida u njemu našla utočište, mogla je tamo planirati napade na Ameriku, koji su bili izvedeni 11. rujna. Da Afganistan kojim slučajem nije bio država na rubu kolapsa, ljudi poput Osame bin Ladena u njemu ne bi bili sigurni, u njemu za njih ne bi bilo mjesta."

U posljednjih sedam godina, vlada predsjednika Georgea Busha i a mnogi drugi u svijetu, zalažu se za intervenciju u zemljama kojima prijeti rasulo – i to prvenstveno zato da bi im se pomoglo.

No, kritičari kažu da je glavni zadatak međunarodne zajednice – obrana od terorizma, a ne humanitarna pomoć državama koje su na rubu raspada i kojima navodno treba pomoći da se osove na vlastite noge. Evo što kaže Christopher Preble iz washingtonskog Instituta Cato: "Većina takvih intervencija je neuspješna. Onih nekoliko koje su uspjele vrlo su skupe i spore. Po mom mišljenju pogrešna je i sama ideja da je zadatak američke vanjske politike pomagati drugim, neuspješnim zemljama kako bi se održale."

Države su se u povijesti raspadale iz različitih razloga – zbog toga što su izgubile rat, ali i zbog toga što su bile nagrižene korupcijom, u njima je vladalo ekstremno siromaštvo – ili pak zbog toga što su ih zadesile prirodne katastrofe.

Strana pomoć u održavanju nekih zemalja na životu vrlo je nesiguran i skup pothvat. Ujedinjeni narodi primjerice imaju mirovne misije u barem dvadesetak zemalja svijeta. U njima služi oko 140 tisuća vojnika-mirovnjaka i drugog osoblja. Slučaj Iraka pokazuje da nije dovoljno organizirati slobodne izbore da bi se uspostavila demokracija koja funkcionira.

Veleposlanik John Herbst je u američkom Državnom tajništvu koordinator za obnovu i stabilizaciju, što znači da se bavi problemima država kojima prijeti kolaps. Američka je diplomacija, kaže Herbst, ove godine zatražila dodatnih 248 milijuna dolara kako bi se osnovali timovi stručnjaka – inženjera, liječnika, stručnjaka za gradsko planiranje – koji bi pomogli u takvim projektima.

"Najvažnije je da se već na početku jednog takvog projekta obnove zna kakva je situacija, koliko dugo namjeravamo ostati u toj zemlji, što nam je potrebno za efikasno izvođenje konkretnog projekta – a sve u cilju da ga završimo što je prije moguće i napustimo tu zemlju" - objašnjava John Herbst.

Prema indeksu Instituta Brookings, koji je proučio situaciju u 141 zemlji – najgora situacija je u Somaliji, Afganistanu, Iraku i još sedam afričkih država. Kako kaže kongresmen Adam Smith, u zemlji poput Somalije stanje je toliko teško da se zadatak međunarodne zajednice svodi na jedno – spriječiti širenje nestabilnosti izvan granica takve države.

XS
SM
MD
LG