Gubici ljudskih života najteža su posljedica rata. No, često, rat izazove uništenje i okoliša i javnozdravstvenog statusa stanovništva. Upravo to je tema dokumentarnog filma "Scarred Lands and Wounded Lives: The Environmental Footprint of War", 'Ožiljci na zemlji, rane na životima: ratom pregažen okoliš'. Film je debitirao na ovogodišnjem Festivalu filmova posvećenih očuvanju okoliša, u Washingtonu.
Tijekom 56 godina braka, sociolozi Alice i Lincoln Day surađivali su na mnogim projektima. No, ovi filmski debitanti kažu da je cilj njihovog najnovijeg zajedničkog uratka pojačavanje svijesti javnosti da je okoliš nijema žrtva rata. "Ono što smo stvarno željeli reći jest da su tragedije u ljudskim životima, u stradanjima, toliko velike i privlače svu našu pažnju tako da se pitanje štete na okoliš često uopće ne spominje kad govorimo o troškovima rata" - kaže Alice Day.
Film 'Ožiljci na zemlji, rane na životima' isprepliće u cjelinu iskaze očevidaca, intervjue, arhivske snimke i izvješća o ratovima u prošlosti i onima sada. Vizualno se portretira onečišćenje zraka, voda i tla, uništavanje biološke raznolikosti i iscrpljivanje prirodnih resursa. Veteran rata u Vijetnamu James Janko sjeća se da su tamošnje misije bile nazvane 'Traži i uništi'. "Postali smo pravi stručnjaci u dizanju zemlje u zrak, ogromnih dijelova odjednom; koristili smo bombe, topništvo, motore, plastične eksplozive, brodove topovnjače, napalm … sve osim nuklearnog arsenala, da bismo sveli zemlju na puki prah i pepeo" - kaže James Janko.
Film se bavi ratom razdiranim žarištima u Vijetnamu, Afganistanu, Ruandi, Kuvajtu i Iraku. Ubačena je i izjava umirovljenog američkog generala Roberta Garda o 78-dnevnoj kampanji bombardiranja koju je NATO savez izveo protiv Srbije, 1999. "Bombardirali smo objekte petrokemijske industrije i tvornice umjetnih gnojiva, rasuvši živu i druge karcinogene materijale po okolišu i u kanal koji vodi u Dunav. Tim će ekosustavima trebati desetljeća za oporavak" - tvrdi Robert Gard.
Robert Gard kaže da neeksplodirane mine i granate koji ostanu na bojišnicama nastavljaju uništavati živote dugo nakon što su borbe okončane: "Prije par godina pružila mi se prilika za posjet Pnom Penhu. Vidio sam nebrojene muškarce kojima su noge bile uništene iznad koljena kako prose hranu ili kopaju po smeću; to su bile mahom žrtve nagaznih mina."
Alice Day kaže da je ovaj prvijenac nje i njezina supruga napravljen s nadom da će više govora o štetama po okoliš i posljedicama rata dovesti do jake reakcije javnosti u korist mira: "Željeli bismo da ljudi na taj način razmišljaju o ratovima i angažiraju se protiv njih. Tako da bi sve ove strahovite štete koje smo počinili ranije postale podstrek ljudima da misle na drugačiji način, da se promijene."
Alice i Lincoln Day proveli su tri godine – i potrošili najveći dio svoje ušteđevine – u pravljenju ovog dokumentarnog filma. No, kažu, projekt još nije gotov. Još uvijek trebaju raditi na distribuiranju filma široj publici i u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta.