U srijedu je, u svom domu u Sri Lanki, u dobi od 90 godina, umro britanski science-fiction pisac Arthur Clarke. Legenda među ljubiteljima znanstvene fantastike, Clarke je filmskoj publici najpoznatiji kao autor scenarija za film "2001: Odiseja u svemiru", redatelja Stanleya Kubricka, iz 1968. godine.
Arthur Charles Clarke je često bio nazivan 'znanstveni pisac znanstvene fantastike', jer ga je realistička vizija budućnosti izdvajala od drugih futurista mnogo nevjerojatnije mašte. Njegove omiljene teme bila su otkrića i istraživanja u dalekom svemiru i u Zemljinim oceanskim dubinama – dvije velike pionirske granice između kojih se prostirala, po Clarkeu, ne baš posebno značajna egzistencija ljudskog roda na Zemlji.
Premda je u svojoj dugoj karijeri napisao više od 80 knjiga i stotine članaka, najslavniji mu je bio scenarij za klasik Stanleya Kubricka, "2001: Odiseja u svemiru". Taj film iz 1968. godine temelji se na Clarkovoj pripovjetki iz 1951, naslovljenoj "Sentinel", 'Stražar'. Uz relativno oskudnu naraciju ali i pionirsku uporabu vizuelnih efekata, film govori o tehnološkom usponu ljudske vrste i njezinom traganju za svojim kozmičkim podrijetlom.
U intervjuu 1968. godine, Clarke je izjavio da je film samo dijelom napravio kao zabavu: "Cilj nam je bio također stvoriti osjećaj zadivljenosti i začuđenosti pred izazovima svemira … prenijeti ljepotu i neobičnost univerzuma, kako bi se stekla izvjesna ideja o mjestu Čovjeka u kozmičkoj hijerarhiji. Do nedavno, bili smo skloni razmišljati o sebi kao o Gospodarima stvaranja. Sada znamo da je Zemlja samo jedan vrlo malen planet u ogromnom univerzumu. Ali ta ideja – premda prihvaćena intelektualno – još nije prihvaćena i emocionalno. Mislim da će film pomoći ljudima da upravo to uvide."
U jednom drugom intervjuu, također 1968, Clarke je govorio o svom uvjerenju da ljudi nisu sami u svemiru: "O tome nema ama baš nikakvog dokaza; to je samo statistička pretpostavka. Ali, teško je vjerovati da u ovom univerzumu sa stotinama-tisuća-milijuna sunaca, od kojih većina ima planete koje oko njih kruže, da smo mi jedini oblik inteligencije. Mislim da je to jedna od najmanje vjerojatnih stvari koje se uopće mogu zamisliti."
Ne imavši ranije dovoljno sredstava za studij, Clarke je tek nakon Drugog svjetskog rata, koji je proveo kao instruktor radara u britanskom Kraljevskom zrakoplovstvu, studirao i diplomirao fiziku i matematiku. Za kratko vrijeme već je objavljivao jedan za drugim članke i romane o svemiru i svemirskim istraživanjima.
Godine 1945, u časopisu Wireless World, objavio je članak naslovljen "Extraterrestrial Relays" u kojemu je zamislio čitavu seriju geostacionarnih satelita u orbiti oko Zemlje koji bi prenosili informacije i pružali šanse za obrazovanje ljudi u svim dijelovima svijeta. Najveći dio današnje globalne komunikacijske mreže počiva upravo na takvoj seriji satelita u stacionarnoj orbiti iznad Zemlje.
Američki svemirski inženjer Jesco Von Puttkamer kaže da je, za razliku od većine pisaca znanstvene fantastike, Arthur Clarke odlično znao tehničku i znanstvenu stranu onoga o čemu je pisao: "Znao je, dakle, ono o čemu je pisao, a to upravo i čini njegove romane i priče tako uvjerljivima; zvuče kao da bi se stvarno mogli dogoditi jer je on ispravno vladao znanstvenim i inžinjerskim činjenicama vezanim uz te postavke."
U poruci koju je povodom svog 90. rođendana uputio svojim štovateljima preko internetskog sajta YouTube, Clarke se osvrnuo na svoj dug život. Izrazio je veliko zadovoljstvo što je bio svjedok munjevitog razvoja komunikacijske tehnologije, kao i sporijeg, ali svejedno stalnog napretka ka svemirskim putovanjima. Rekao je da ima još tri želje: da dočeka nalaženje dokaza o vanzemaljskom životu, da doživi da se svijet odrekne nafte i okrene čistijim izvorima energije, te, treće, da će u njegovoj adoptivnoj domovini Sri Lanki, u kojoj je živio od 1950, konačno doći do mira.
Na koncu, izrazio je i kako bi želio biti zapamćen: "Karijera mi je bila raznolika – bio sam pisac, podvodni istraživač, aktivist za istraživanje svemira i popularizator znanosti. Od svega toga, najviše bih volio ostati zapamćen kao pisac, kao netko tko je zabavio svoje čitatelje i, za ponadati se, uzbudio i njihovu maštu," kazao je Arthur Clarke.