Nakon šestomjesečne odsutnosti, 800 godina stari dokument koji je pomogao odrediti temelje demokratske vladavine vratio se u Nacionalni arhiv u Washingtonu.
1215. godine skupina engleskih plemića suprotstavila se svom monarhu, kralju Johnu, i zatražila da određena građanska prava budu priznata, zapisana i ovjerena kraljevskim pečatom. Tim je dokumentom, poznatim kao Magna Carta, potvrđeno da niti jedan čovjek, čak niti kralj, nije iznad zakona.
Jedini primjerak ovog povijesnog dokumenta u Sjedinjenim Državama 20 je godina bio izložen u Nacionalnom arhivu, pored Američkih Povelja slobode: Deklaracije o neovisnosti, Ustava i Povelje o pravima.
Direktor Nacionalnog arhiva Allen Weinstein kaže da je ovakva postavka prikladna jer je Magna Carta, iako utemeljena 500 godina prije nego što je Amerika proglasila svoju neovisnost od Velike Britanije, imala ogroman utjecaj na osnivanje Sjedinjenih Država: "Začetnici Ustava Sjedinjenih Država pozivali su se na Magnu Cartu. U Deklaraciji o neovisnosti citirali su slobode navedene u dokumentu Magna Carta kao one koje im je tada uskraćivao kralj George III. I prava koja su Britanci tražili od kralja Johna i njegovih nasljednika odražena su u prvih deset amandmana američkog Ustava, odnosno Povelji o pravima."
To se posebno odnosi na pet amandmana o sudskom postupku. Oni uključuju pravo na brzo suđenje i nepristranu porotu, zaštitu od pretjeranih kazni, kao i od okrutne i neobične kazne, te garanciju da “nijedna osoba neće biti lišena života, slobode, ili vlasništva bez obvezatnog zakonskog procesa.”
Magna Carta izložena u Nacionalnom arhivu nije bila vlasništvo ove institucije. Ona ju je posudila od teksaškog milijardera i nekadašnjeg predsjedničkog kandidata Ross Perota. U rujnu prošle godine gospodin Perot ju je odlučio prodati kupcu koji će mu ponuditi najvišu cijenu. "Netko mi je rekao da će dokument kupiti netko tko će ga odnijeti van Sjedinjenih Država, pa sam brzo odlučio da ću Magnu Cartu pokušati kupiti na aukciji sljedeće večeri. Na sreću, u tome sam i uspio" - kaže David Rubenstein, direktor jedne brokerske tvrtke u Washingtonu, koji kaže da mu je bilo važno da se Magna Carta vrati u Nacionlani arhiv gdje je svatko može doći pogledati.
To je bio njegov način, kaže David Rubenstein, da se zahvali zemlji koja je prema njemu bila toliko dobra: "Moji su roditelji bili tvornički radnici, bez fakultetske naobrazbe. Ja sam pohađao koledž i studij prava pomoću stipendija. To je bio jedini način na koji sam to mogao ostvariti. Moji su roditelji ponosni da sam uspio u ovoj nakani. Oni smatraju da bi ljudi koji imaju financijsku moć upravo to trebali i činiti – davati odnosno vraćati društvu. No, okolnosti u kojima sam ja odrastao bile su vrlo skromne."
Rubensteinova ponuda iznosila je 21 milijun dolara. Ručno ispisani primjerak Magne Carte iz 1297. godine predstavlja konačnu verziju od njih nekoliko koje su izdane tijekom 13. stoljeća. Ross Perot ju je kupio 1984. godine od britanske obitelji u čijem je vlasništvu bila stoljećima. Perot ju je tada platio samo milijun i petsto tisuća dolara, po čemu izgleda da je kupnja Magne Carte bila dobar financijski potez.
No, David Rubenstein kaže da je on nije kupio iz tog razloga: "Primio sam na stotine pisama od ljudi širom Sjedinjenih Država i svijeta koji su rekli kako još nisu vidjeli Magnu Cartu, a sada znaju da će je moći doći vidjeti sa svojom djecom. Ta činjenica predstavlja povrat na moju investiciju."
Gospodin Rubenstein je vratio Magna Cartu u Nacionalni arhiv u ponedjeljak, 3. ožujka, kao stalnu posudbu, a od 12. ožujka i javnost je može ponovo pogledati, zajedno sa spomenutim povijesnim američkim dokumentima koje je nadahnula.