Charles Kupchan, stručnjak je za Balkan koji radi u utjecajnom Vijeću za međunarodne odnose. On kaže da se nezavisnost Kosova nije mogla izbjeći.
"Proglašenju državnosti prethodile su duge pripreme. Prošlo ljeto, ako ne i prije, Sjedinjene Države i glavne europske zemlje shvatile su da Rusija neće popustiti u vezi ovog pitanja, te da zbog toga neće biti rezolucije Vijeća sigurnosti. Zato se prešlo na 'Plan B' prema kojem je vlada kosovskih Albanaca koordinirala proglašenje državnosti sa zapadnim diplomacijama, a one su novu zemlju odmah priznale. Bilo je izvjesnog okolišanja, jer su Sjedinjene Države i Europska Unija željele da se u Vijeću sigurnosti usvoji rezolucija koja bi potvrdila državnost Kosova. No, za vrijeme prošlogodišnjih pregovora Beograda i Prištine postalo je očito da do dogovora neće doći, a da će Vladimir Putin nastaviti sa svojom podrškom Srbiji".
Robert Legvold sa Sveučilišta Columbia kaže da se Moskva protivi nezavisnosti Kosova zbog toga što smatra da bi taj međunarodnopravni presedan mogao imati posljedice u neposrednom ruskom susjedstvu, kao i na njezinom vlastitom teritoriju.
"Rusija se tome protivi jer ne želi da međunarodna zajednica priznaje ovu vrst suvereniteta – prvenstveno zbog toga što ju brine separatizam u okviru njezinih granica, među ostalim u Čečeniji. Osim toga u ruskom susjedstvu ima nekoliko još kompliciranijih slučajeva, u vezi kojih je Moskva imala prilično podijeljene reakcije. To su slučajevi separatističkih enklava Abhazije i Južne Osetije u Gruziji te Trans-Dnjestra u Moldovi."
Jason Lyall sa Sveučilišta Princeton smatra da su ruski prigovori utemeljeni.
"Zanimljivo je da se odmah nakon ruskih reakcija na Kosovo oglasila vlada Čečenije u izgnanstvu, koja djeluje u Londonu. Ona smatra da je proglašenje države Kosovo upravo fantastičan događaj, jer upućuje na mogućnost da bi međunarodna zajednica mogla priznati i Čečeniju – ako ponovno, po drugi put, proglasi državnost. Upravo to Rusija ne želi."
Mnogi američki stručnjaci smatraju da bi slučaj Kosova mogao imati dalekosežne posljedice, ne samo kada je u pitanju Rusija već i globalna scena. Lawrence Eagleburger, bivši američki državni tajnik, je neposredno prije proglašenja kosovske države za Glas Amerike izjavio.
"Postoji zabrinutost da bi se ovaj presedan mogao iskoristiti na drugim stranama svijeta, u slučajevima koji su manje legitimni u usporedbi s Kosovom. Jer činjenica jest da su Srbi na Kosovu u prošlosti počinili strašne stvari. Međutim, presedan je ipak vrlo opasan. Jer možete se upitati, ako Kosovo može biti država, zašto ne i Kurdi u Iraku? Zašto ne Kurdi u Iranu, Kurdi u Turskoj? Mogu nabrojiti još mnogo regija gdje bi Kosovo moglo poslužiti kao opravdanje za secesiju."
Međutim vlada Sjedinjenih Država naglašava da je Kosovo poseban slučaj, različit od ostalih. Charles Kupchan objašnjava ovu logiku ukazujući na nedavnu prošlost.
"Vrlo je važna činjenica da su državna tajnica i drugi čelni dužnosnici opetovano izjavljivali kako je Kosovo jedinstven, poseban slučaj. Kosovo je poseban slučaj zbog toga što je separatistički pokret tamošnjih Albanaca rezultat srpske politike etničkog čišćenja, iz prošlog desetljeća. Pravni okvir proglašenju državnost daje i činjenica da je ova pokrajina osam godina bila pod upravom Ujedinjenih naroda i NATO saveza. Točno je da bi svi željeli da postoji i nova rezolucija Ujedinjenih naroda, koja bi potvrdila postojanje nove države. Međutim, ono što se događalo na Kosovu prije desetak godina ovoj pokrajini daju poseban, jedinstven status."
Charles Kupchan i drugi američki analitičari uvjereni su da secesija Kosova od Srbije neće izravno inspirirati nove separatističke pokrete u svijetu. No, ako se to i dogodi, Washington i Bruxelles ih neće priznati.
