Nakon pobjeda senatora Baracka Obame na stranačkim izborima tijekom vikenda u saveznim državama Maine, Louisiana, Nebraska i Washington, te na teritoriju američkih Djevičanskih otoka, njegova utrka sa senatoricom Clinton za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke gotovo je izjednačena. S druge strane, kod republikanaca situacija je puno manje neizvjesna – iako je bivši guverner Arkansasa tijekom vikenda pobjedio u Louisiani i Kansasu, senator John McCain i dalje uživa uvjerljivu prednost za stranačku nominaciju.
U obje stranke cilj je isti – osvojiti dovoljan broj delegata i postati stranački kandidat za predsjedničku nominaciju na nacionalnoj konvenciji kasnije tijekom godine. Da bi se to postiglo, kandidati obilaze saveznu državu po državu skupljajući delegate koji će ih podržati na nacionalnim konvencijama na kojima stranke donose konačnu odluku o tome tko će biti njihov predsjednički kandidat. Da bi dobili delegate, kandidati se natječu u tzv. primarnim izborima i izbornim odborima u pojedinim saveznim državama na kojima glasači iskazuju svoju naklonost.
Kandidati koji pobjede na tim izborima dobivaju određeni broj delegata, iako način njihove raspodjele uvelike varira između dvije vodeće američke političke stranke. Pojedinačne države i političke stranke odlučuju o sustavu i procesu delegiranja koji žele u svojoj državi.
Politički analitičar Stuart Rothenberg nedavno je bio gost u webchatu Glasa Amerike Talk to America. "Stranke vode taj sustav, ili pokušavaju voditi sustav nominacije kako im se čini da je najbolje. Taj sustav ne usvaja vlada Sjedinjenih Država i ne nameće ga potom strankama. Tako da sustav tendira kaosu".
Zato se New Hampshire i neke druge države priklanjaju primarnim stranačkim izborima, gdje glasači odlaze na lokalna glasačka mjesta i glasuju, dok druge države poput Iowe preferiraju tzv. stranačke odbore. Stranački odbori traže da glasači nazoče sastancima na lokalnoj razini i izraze svoj izbor za predsjednika. Povijesno gledano, ideja da glasači biraju stranačkog predsjedničkog kandidata je relativno novijeg datuma, negdje od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prije toga, izabrani dužnosnici na državnim i lokalnim razinama i stranački šefovi po cijeloj zemlji efikasno su kontrolirali proces predsjedničke nominacije i birali su stranačke kandidate.
Sve se to počelo mijenjati u Demokratskoj stranci krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih kad su 'reformatori' tražili veću ulogu u procesu predsjedničke nominacije. Tad Devine dugogodišnji je politički strateg Demokratske stranke. "Početkom šezdesetih godina Demokratska stranka je prošla kroz proces reforme, a te su reforme pretvorile proces kojim su dominirali insideri i stranački čelnici prema pojavi novog procesa gdje su glasači odlučivali o ishodu".
Kao dodatak prelasku na sustav biranja stranačkog kandidata na primarnim izborima i izbornim kolegijima, demokrati su također postavili zahtjev da se delegati dodjeljuju po proporcionalnom sustavu. To znači da će onaj tko izgubi i onaj tko pobijedi u tijesnim utrkama dobiti delegate te države. Republikanci također biraju kandidata na primarnim izborima i izbornim odborima.
Međutim, većina republikanskih nadmetanja se odvija po načelu 'pobjednik nosi sve', što znači da tko god pobijedi na stranačkim izborima u toj državi dobiva sve delegate. Oko 20 posto demokratskih delegata su tzv. 'superdelegati'. Delegati koji sudjeluju na konvenciji, ali nisu odabrani putem stranačkih izbora. Superdelegate čine izabrani politički dužnosnici kao guverneri, senatori, članovi Kongresa ili lokalno izabrani dužnosnici, kao i najviši stranački čelnici.
Stephen Wayne profesor je državne uprave na Sveučilištu Georgetown ovdje u Washingtonu. "To su otvoreni položaji za stranačke čelnike i izabrane dužnosnike. Za razliku od običnih delegata koji su izabrani i koji svoju podršku obećavaju određenom kandidatu, superdelegati ne obećavaju nikome podršku, odnosno mogu glasovati za koga žele".
Ipak neki superdelegati unaprijed iskažu svoju podršku određenom kandidatu. Neki to učine javno, a neki privatno. I republikanci imaju sličnu skupinu delegata koje nazivaju "neizjašnjenima", a koji nisu dužni iskazati svoju podršku nekom od kandidata prije stranačke konvencije. U ovogodišnjoj vrlo tijesnoj demokratskoj utrci superdelegati bi mogli igrati vrlo važnu ulogu. Barack Obama i Hillary Clinton imaju vrlo izjednačen broj delegata iza sebe. Za demokratsku stranačku nominaciju potrebno ih 2025, dok na republikanskoj strani nominaciju dobiva kandidat s osvojenih 1191 delegatom.
