Kraj prošle godine donio je smjernice za novi međunarodni sporazum o globalnim klimatskim promjenama. Na konferenciji Ujedinjenih naroda na Baliju, u prosincu, Sjedinjene Države su prvo odbacile, a potom prihvatile kompromis koji postavlja okvire klimatskih pregovora tijekom slijedeće dvije godine. No, koje su to sile koje oblikuju američku politiku u vezi klime u 2008. godini?
U svom prošlomjesečnom govoru o stanju nacije, predsjednik Bush je pozvao Kongres da djeluje u skladu s njegovim prijedlogom za stimuliranje aeričkog gospodarstva. "To je dobar prijedlog koji će omogućiti rast naše ekonomije i održati ljude na poslu," rekao je tada gospodin Bush.
Brojne organizacije za zaštitu okoliša nukaju Kongres da u taj stimulacijski paket uključi i produžetak važenja poreznih olakšica na obnovljivu energiju. One su, naime, bile isključene iz zakona o energiji usvojenog prošle godine. No, zahvaljujući tim olakšicama - uvedenim 2005. - milijarde dolara su se slile u američku ekonomiju, kaže Anna Aurilio, direktorica organizacije Environment America.
"U vrijeme recesije, posljednja stvar koju bi Kongres trebao učiniti je da NE produži porezne olakšice koje će održati tisuće ljudi na poslu i nastaviti stvarati radna mjesta vezana uz čistu energiju. Kako smo čuli i do 75 tisuća ljudi bi ostalo bez posla ukoliko porezne olakšice ne budu na vrijeme produžene," kaže Aurilio.
Premda u svom govoru predsjednik Bush nije spomenuo te porezne olakšice, on je predložio niz mjera vezanih uz zaštitu okoliša, uključujući stvaranje međunarodnog fonda za uspostavu pogona čiste energije u zemljama u razvoju, zatim razvitak tehnologija vezivanja ugljičnog dioksida u elektranama na ugljen, ulaganje u efikasnije automobile kao i dovršenje globalnog sporazuma o klimatskim promjenama.
"Taj će sporazum biti djelotvoran samo ukoliko bude podrazumijevao obveze svih velikih ekonomija ne pružajući nijednoj zemlji priliku da se 'izvuče' od tih obveza," rekao je gospodin Bush. On je prvenstveno mislio na rastuća gospodarstva Kine, Indije i Brazila, od kojih se nije tražilo da se pridržavaju ograničenja u ispuštanju stakleničkih plinova uvedena Protokolom iz Kyota, koji istječe 2012. godine.
Rasprava o novom globalnom klimatskom sporazumu počela je u prosincu, na Baliju. Helen Howes je na toj konferenciji predstavljala Exelon, jednu od najvećih elektroopskrbnih kompanija u Sjedinjenim Državama. Exelon je član poslovne udruge U.S. Climate Action Partnership, odnosno USCAP, koja poziva Kongres da što brže donese zakone vezane uz klimatske promjene.
"Razlog zašto smo se pridružili USCAP-u je taj da vjerujemo da postoji potreba za obvezatnim zakonskim mjerama ... tu potrebu nalažu znanstveni nalazi, a nalaže ju i potreba da se američku ekonomiju preobrazi u ekonomiju niske razine ugljičnog dioksida. Vjerujem da ćemo u tome biti uspješni jer se radi o koaliciji biznisa i nevladinih organizacija koji mogu izvršiti dovoljno jak pritisak u Kongresu," kaže Howes.
No, uspjeh usvajanja bilo kojeg zakona - pa tako i onih koji se tiču klimatskih promjena - uveliko ovisi o politici. Ugljen je odgovoran za 20 posto ispuštanja ugljičnog dioksida u Sjedinjenim Državama, no 50 posto struje u zemlji dolazi iz elekrana na ugljen. Stoga i zakon koji bi se ticao tih elektrana mora biti prihvatljiv zakonodavcima iz saveznih država u kojima su te elektrane, kaže Jonathan Lash, predsjednik organizacije World Resources Institute.
"Politički problem u Senatu je da vam treba 60 glasova za usvajanje zakona, a vrlo ih je teško prikupiti svih 60 bez senatora iz država koje su potpuno ovisne o ugljenu. Dakle, pregovori o zakonu trebaju pružiti tim saveznim državama neka osiguranja da neće biti gubitnici u pokušaju smanjenja ispuštanja stakleničkih plinova," kaže Lash.
Bez obzira hoće li ograničenja na ispuštanja stakleničkih plinova postati zakon ove godine ili ne, sigurno je da će pitanja vezana uz globalno zatopljavanje biti dio nacionalne debate u okviru predizbornih kampanja i za predsjedničke i za kongresne izbore u studenom.