Linkovi

New York za stotinu godina


Otkako su se Holanđani prvi puta naselili na otoku koji će kasnije postati srce New Yorka, to je mjesto koje se asocira s moći, ambicijama, trgovinom i – budućnošću. I zaista, i 2008. godine New York i dalje postavlja trendove u globalnom financijskom svijetu, u komunikacijama i u kulturi. No, kako bi ovaj najnapredniji od svih američkih gradova mogao izgledati za stotinu godina? O tom su pitanju razmislili mnogi Njujorčani, a Adam Phillips je razgovarao s nekima od njih.

Ukoliko prošlost služi kao pouzdan vodič, budućnost New Yorka mogla bi izgledati u priličnoj mjeri kao njegova sadašnjost. Prije jednog stoljeća, većina gradske infrastrukture – od plana ulica, pa do sustava podzemne željeznice, parkova i mnogih njegovih poznatih mostova i zgrada – već je postojala.

A, niti jedan Njujorčanin neće pristati na rušenje povijesnih građevina poput Empire State Building ili Brooklinškog mosta, kaže Jim Rasenberger, autor knjige "High Steel", kao i druge u tisku – "America, 1908". "No, doživljaj grada bit će u znatno većoj mjeri virtuelan nego što je sada. Tehnologija stakla mijenja se tako brzo da će površine zgrada vrlo vjerojatno nalikovati kompjuterskim ili televizijskim ekranima. Vjerojatno će biti korištene za reklame, a možda i u neke druge svrhe. Dok ćete šetati gradom, još više nego sada će vas bombardirati razni vizuelni prikazi, a možda i akustički uz to," kaže Rasenberg.

Ako to zvuči poput science fictiona, nema razloga za strahovanje, kaže Ken Perlin, profesor kompjuterskih znanosti na Sveučilištu New York. Grad u kojemu će Njujorčani živjeti za stotinu godina bit će mjesto koje su oni sami stvorili. "Tehnologija se mijenja, ali ljudi ne. U srži New Yorka je da ljudi vole interakcije s drugim ljudima, posebice onima koji su posve drugačiji – drugačije kulture, drugi jezici i ljudi raznih boja kože i različitih porijekla," kaže Perlin.

Perlin procjenjuje da će se većina Njujorčana odlučiti da ima kompjuterski čip ugrađen u mozak umjesto kompjutera i mobitela koje sada nose sa sobom. Ti mali usadci pomoći će im da komuniciraju još bolje i još lakše nego sada. Među ostalim svrhama, te bi ugrađene sićušne napravice omogućile građanima da na svoje normalno vidno polje superponiraju elektronički generiranu kartu grada koja bi ih vodila ka željenim odredištima, bilo kino-dvorani ili adresi prijatelja.

Moždani usadci bi svojim korisnicima omogućili da prizovu neke zajedničke vizuelne prikaze, recimo neku skulpturu ili kazališnu predstavu ili utakmicu i da ih gledaju iz bilo kojeg kuta. "No, još uvijek ćemo voditi žustre diskusije o nečijoj poeziji ili o tome što piše New York Times ili razmjenjivati najnovije tračeve. Jedino što će informacija tada lebdjeti u zraku između nas koji ćemo i dalje sjediti za svojom šalicom kave," kaže Perlin.

Godine 2108, Njujorčani, poput Lauren McFall, vjerojatno će i dalje razgovarati o vremenu. "Nadam se da će izmisliti kako da zagriju pločnike tijekom zime pa da ne bude tako hladno. Isto, možda bi mogli srediti da odmah bude 'usrkana' ona prljava bljuzgavica koju imamo čim padne snijeg," smatra McFall.

No, Rabindra Deb gleda pesimističnije na vremenske prilike, razmišljajući o globalnom zatopljavanju. "Ako ne dođe do neke drastične promjene u slijedećih stotinu godina, mislim da će veliki dijelovi Manhattana, a vjerojatno i Bronxa, Queensa i Brooklyna, biti pod vodom. Mislim da će Wall Street i čitav niz ključnih institucija koje su u New Yorku i dalje postojati, ali nisam siguran da će baš biti u New Yorku," kaže Deb.

Danas, Njujorčani godišnje stvaraju desetke milijuna tona smeća, koje se gotovo u cijelosti odvozi ili na spaljivanje ili na zatrpavanje. Taj proces predstavlja razbacivanje i u smislu korištenja zemljišta i u smislu bacanja sirovina koje bi mogle biti reciklirane i ponovno korištene, kaže Robin Nagle, antropološkinja koja radi za gradski sanitacijski odsjek u New Yorku. "Znam da to zvuči pomalo utopijski, ali mislim da je moguće – možda čak i vjerojatno! – da 2108. nećemo bacati stvari. One će biti na razne načine ponovno vraćene u uporabu – bilo prenamjenom, ili preradom, ili povratom u sirovine ili nekako drugačije. Ne kao sada da imamo jednosmjerni put od izvlačenja sirovina, preko proizvodnje i distribucije, do potrošnje i – bacanja, što je i logički i ekološki – suludo. Ukratko – mislim da je to prva stvar koja će se promijeniti," kaže Nagle.

Njujorčani vole riječ 'izbor'. Njihov grad već predvodi među svjetskim metropolama u takozvanom 'zelenom' planiranju. Za jedno stoljeće, super-visoki stambeni neboderi koji će proizvoditi jednako onoliko energije koliko i troše bit će standard. Štoviše, bit će puno zelenila – u smislu novčanica! – koje će se zarađivati iz razvitka ekološki poboljšanog svijeta. A, nada i profit – to je kombinacija koja će najvjerojatnije uvijek biti 'kao kod kuće' u ovom dinamičnom američkom velegradu.

XS
SM
MD
LG