U seriji Americki profili, danas vam predstavljamo dobitnika Pulitzerove nagrade i jednog od ovogodisnjih dobitnika Nacionalne medalje za umjetnost, doajena indijanske knjizevnosti, pisca Scotta Momadaya….Prilog Susan Logue.
Doprinos Scotta Momadaya indijanskoj, ali i sveukupnoj americkoj i svjetskoj knjizevnosti i bio je posebno istaknut prilikom urucivanja Nacionalne medalje …
National Medal of Arts, za 2007. godinu – Scottu Momadayu, za njegovo pisanje i njegov rad u cuvanju indijanske umjetnosti i oralne tradicije. Milijune citatelja diljem svijeta predstavio je bit indijanske kulture.
Osvajanjem, jos 1968. godine, Pulitzerove nagrade, za roman “House Made of Dawn,” Kuca od zore napravljena, Momaday je zasluzan za pokretanje preporoda u indijanskoj umjetnosti i knjizevnosti. Utemeljitelj Nacionalnog muzeja americkih Indijanaca i njegov bivsi direktor Richard West prisjeca se trenutka kad je cuo autora kako cita iz te knjige, kratko nakon dobijanja Pulitzerove nagrade: "Tesko mi je naci rijeci kojima bi opisao kako je to utjecalo na mene tada, mladog studenta prava na sveucilistu Stanford. Bio je to caroban trenutak, znali smo da svice novi dan, da se novo razdoblje otvara za indijanske narode i indijanske umjetnike, za njihovo priznanje."
“House Made of Dawn” prica je o jednom Jemez Pueblo Indijancu po imenu Abel koji pokusava opet sebi naci mjesto medju svojima, na rezervatu, po povratku iz prvog svjetskog rata, objasnjava Scott Momaday: "Ta generacija, o kojoj u knjizi pisem, bila je narocito izlozena vanjskom svijetu i stoga narocito pogodjena. Trebalo se prilagodjavati mnogim i dubokim promjenama, mnogima to nije polazilo za rukom."
Abel zavrsava u zatvoru, zbog ubojstva. Po pustanju na slobodu, biva “relociran” u Los Angeles. Njegova bolna nastojanja da prezivi u tom gradu, da postane dio “mainstream” kulture, da se u nju ukljuci, dobro su poznata mnogim Indijancima koje je americka vlada raselila potkraj 60-ih godina i koji su u sebi pokusavali pomiriti dvije razlicite kulture.
Momaday kaze da ta borba i danas traje: "Situacija je danas svakako bolja nego tada, ali puno jos indijanske djece i mladih ima problem identiteta. Zele biti jedno, ali svijet se urotio protiv njih i govori im da budu nesto drugo, u njima jos uvijek traje ta unutrasnja bitka."
Momaday, rodjen 1934. godine, u Oklahomi, svojim roditeljima zahvaljuje sto su mu pomogli da toj bici, tom unutrasnjem sukobu, izbjegne. Njegova je majka, autorica knjiga za djecu, bila evropskog i Cherokee porijekla. Otac, umjetnik, punokrvni Kiowa Indijanac. Oklahomu su napustili da bi radili u skolama na drugim indijanskim zajednicama i, naravno, sa sobom vodili svog malog sina.
"Imao sam divno djetinjstvo, veci dio uglavnom sam proveo u ruralnim podrucjima, na rezervatima s prekrasnom prirodom. Volim reci da sam stekao pan-indijansko iskustvo i prije nego sto sam znao sto taj izraz znaci. Kad sam bio mlad, zivio sam na Navajo rezervatu, jos uvijek znam njihov jezik. Isto tako i jezik Apache i Jemez Indijanaca jer i na njihovim sam rezervatima zivio" - kaže naš sugovornik.
Engleski je, medjutim, bio jezik kojim se govorilo kod kuce; ljubav za jezik i urodila je spisateljskom karijerom za Momadaya. Pise romane, pise eseje, drame, knjige za djecu i poeziju. Bez obzira na formu, uvijek pise za uho jednako kao i za oko…
"To je nesto sto je meni jako vazno, lirski aspekt jezika. Duboko sam svijestan zvuka jezika, moram ga cuti i mora mi dobro zvucati. U protivnom, vracam se na tekst i iznova pisem sve dok ne zvuci kako treba, sve dok nisam i tim aspektom jezika potpuno zadovoljan" - objašnjava Scott Momaday.
Puno, priznaje, razmislja o bogatoj oralnoj tradiciji, koju njeguju mnogi indijanski narodi, i kojom je prozet njegov spisateljski rad: "Otac bi mi pricao i prenosio price iz Kiowa tradicije, obozavao sam ih. Shvacao sam ih doslovno, onako kako dijete cini i kako bi moralo. Nisam o njihovom stvarnom znacenju razmisljao sve dok nisam odrastao. Tad sam shvatio i nesto drugo – da su one, nikad zapisane, tako krhke, da vrlo lako mogu biti zaboravljene i potpuno izgubljene. I odlucio sam nesto uciniti da se to ne dogodi."
Rezultat je bio knjiga “The Way to Rainy Mountain,” Put do kisne planine, knjiga objavljena 1969. godine, s ilustracijama Momadayevog oca, Ala Momadaya. Danas, i Scott Momaday slika. Za knjigu “Circle of Wonder: A Native American Christmas Story,” Carobni krug: Indijanska bozicna prica, sam je napravio ilustracije. Ta knjiga za djecu izdana je 1993. godine.
Momaday kaze da su oba njegova roditelja bili njegovi uzori, da su oba odigrala vazne uloge u njegovom zivotu. Danas on sam sluzi kao uzor mnogim mladim Indijancima i ohrabren je cinjenicom da medju njima vidi mnoge pojedince za koje vjeruje da ce imati velikog utjecaja na buduce generacije.