S manje od četiristo dana preostalih u Bijeloj kući, predsjednik Bush kaže da se u trku približava cilju. Naš dopisnik iz Bijele kuće osvrće se na 2008. posljednju godinu koju će George Bush provesti na predsjedničkoj dužnosti.
Predsjednik Bush je započeo svoj drugi mandat obećavajući da će potrošiti politički kapital na reformu saveznog mirovinskog sustava i američkih imigracijskih zakona. Međutim, Bijela kuća nije uspjela učiniti nijedno, a nezadovoljstvo zbog rata u Iraku pomogao je oporbenim demokratima da dvije godine nakon toga preuzmu kontrolu nad oba doma Kongresa.
George Bush sad ulazi u posljednju godinu svog predsjednikovanja a da nije u svom drugom mandatu uspio progurati nijednu važniju zakonsku mjeru. Još se uvijek nada da će oživjeti srednje istočne mirovne pregovore i nastaviti putem napretka u Iraku, i to sve dok se odupire nagovještajima da njegova uloga postaje sve irelevantnija. "Posve suprotno. Nikad se nisam osjećao više angažiran i sposoban pomoći ljudima, pomoći Amerikancima da shvate kako još ima puno neobavljenih poslova".
Brandice Canes-Wrone profesorica je političkih znanosti na fakultetu Woodrow Wilson pri Sveučilištu Princeton. "Nijedan predsjednik neće ustati i reći 'Ja sam na odlasku. Nemam više utjecaja'".
Profesorica Canes-Wrone kaže da godina rekordno niske predsjednikove popularnosti čini znatno težim za njega da utječe na zastupnike obraćajući se izravno njihovim glasačima. "U Bushevom slučaju njegova sposobnost da mobilizira ljude oko svojih prijedloga je jasno smanjena činjenicom da se ne sviđa jednom velikom dijelu javnosti. Tako da njegove prijetnje kako će apelirati na javnost jednostavno nisu iste kao one, recimo, Ronalda Reagana ili Billa Clintona na kraju drugog mandata".
Odvjetnik i online novinar Glen Greenwald autor je knjige koja se bavi mandatima Georgea Busha pod naslovom Jedno tragično nasljeđe. Nedavno je izjavio za libertarijanski institut Cato kako je jedna od vrlo malo stvari oko kojeg se predsjednikovi pristaše i protivnici slažu dubina njegova utjecaja na javnost. "Što god mislili o njegovom predsjednikovanju, to će biti jedno od najdosljednijih predsjednikovanja u američkoj povijesti. Bushevo nasljeđe, koje će ostaviti kad napusti položaj 2009. godine, bit će nasljeđe Sjedinjenih Država još mnoge godine, vjerojatno najmanje jednu cijelu generaciju".
To će nasljeđe uključivati invaziju na Irak i dugotrajnu pobunu u toj zemlji. Na domaćem planu američki proračun je dosegao astronomsku visinu i sad bilježi rekordne godišnje manjkove. Predsjednik Bush je rekao kako ga ne brine povijest. "Znam da svatko pokušava napisati povijest ove administracije još i prije negoli ona ode. Ja još uvijek čitam o Georgeu Washingtonu. Moj stav je sljedeći: ako još uvijek analiziraju prvog predsjednika, četrdeset treći ne treba brinuti, već činiti ono što misli da je ispravno".
Izbor je možda, međutim, otežano odlaskom dugogodišnjih savjetnika Karen Hughes, Dana Barttleta i Karla Rovea. Rove je nedavno izjavio za televizijsku mrežu Fox da će predsjednik Bush okončati svoj mandat s entuzijazmom. "On je smjeli čelnik koji će iskoristiti svaki preostali trenutak na dužnosti. On zna koju moć ima njegov ured. Svjestan je utjecaja koji ima. On nije došao ovdje da se jednostavno negdje smjesti. Došao je učiniti stvari. I nastavit će ih činiti sve dok ne napusti položaj 20. siječnja 2009. godine".
Međutim, Ken Walsh pisac i dopisnik časopisa US News and World Report kaže da predsjednik ima ograničenja u tome što može učiniti. "On misli da može spriječiti da se ne dogode ružne stvari, međutim, ne može provesti ono što smatra dobrim stvarima jer Kongres neće na to pristati".
Ken Walsh kaže kako se predsjednik okreće prema manjim inicijativama koje može provesti kroz izvršna naređenja ili akcije administracije. "Predsjednik Bush na neki način ismijava takva stajališta kao "igranje s lopticama", međutim to je funkcioniralo za Billa Clintona i može funkcionirati za predsjednika Busha. To jednostavno nije veliki povijesni niz stvari po kojima bi predsjednik Bush htio ostati upamćen".
Ken Walsh kaže da se Bush, kao i mnogi drugi predsjednici, okreće prema vanjskoj politici u svojoj posljednjoj godini gdje ima veći opseg u kojem može djelovati bez Kongresa. "Čak ako ne postigne konkretne sporazume na tim putovanjima, bar će pružiti osjećaj da se nešto kreće i da ne odustaje. A to je ono što predsjednici žele činiti u posljednjoj godini mandata. Žele pokazati da još uvijek mogu obaviti stvari ili bar pokazati da još uvijek pokušavaju".
Prvo od sedam putovanja predsjednika Busha sljedeće godine bit će posjet Srednjem istoku u siječnju.