U južnom dijelu Afganistana, snage Sjevernoatlantskog saveza sučeljene su s jakim otporom talibanskih pobunjenika. Andre de Nesnera podrobnije razmatra ulogu NATO saveza u Afganistanu.
NATO savez djeluje u Afganistanu od 2003. godine, predvodeći - s mandatom Ujedinjenih naroda - kontigent od 41 tisuće vojnika, poznat po nazivu 'Međunarodne snage sigurnosne pomoći' Za ovaj vojni savez to je prva misija izvan euro-atlantske regije.
Sean Kay, ekspert za NATO savez koji predaje na Sveučilištu Ohio Wesleyan, kaže da NATO savez u Afganistanu ima tri temeljne misije. Prva je - pomoć vladi predsjednika Hamida Karzaija u njezinim naporima na obnovi i stabilizaciji zemlje. "Druga misija je mnogo preciznija: to je obuka i uvježbavanje afganistanske vojske, kao i pomaganje u obuci policije, premda to za NATO nije primarna misija. Treća misija je borbena: progon i eliminacija pobunjenika u južnom Afganistanu. U tome se krije jedan od ključnih problema - naime, na djelu su dvije međusobno suprotstavljene misije: jedna je izgradnja mira, a druga je borbena" - kaže Sean Kay.
Najžešće borbe se vode u južnom Afganistanu, osnovnom uporištu talibana, koje je s vlasti zbacila koalicija, na čelu sa Sjedinjenim Državama, 2001. godine. Charles Kupchan, ekspert za NATO savez pri Savjetu za vanjske odnose, u New Yorku, kaže da je talibanima uspjelo stvoriti sklonište u graničnoj regiji između Pakistana i Afganistana, gdje su se njihove snage uspjele pregrupirati: "Uspjelo im je ponovno se naoružati, domoći se iznova financiranja, dobiti nova oružja ... Dijelom, to je pitanje i osobina terena: za Sjedinjene Države i NATO je vrlo teško progoniti te jedinice talibana u planinskim područjima. To je, također, i politički problem: pakistanski predsjednik Pervez Musharraf ima velike poteškoće u pokušajima da navede razna plemena, koja žive u tim područjima, da se bore protiv talibana. Prema tome, i iz političke i iz strateške perspektive, vrlo je teško postići napredak."
Stručnjaci kažu da su talibani promijenili svoju taktiku u borbi protiv postrojbi NATO saveza. Michael Williams, iz londonskog Instituta Royal United Services, kaže da talibani više ne ulaze u izravne okršaje s vojnicima NATO-a. Umjesto toga, koriste klasičnu taktiku pobune - brze napade protiv nekoliko položaja NATO-a istodobno, nakon kojih se brzo povlače.
"To znači da je NATO stalno u pokretu, pokušavajući srediti svaki od takvih napada, a vojnika jednostavno nema dovoljno da bi stvarno uspjeli kontrolirati stanje na terenu. Dakle, vojnici NATO-a zauzmu neko područje, pobijede u borbama, ali potom moraju otići negdje drugdje. Na žalost, mnogo puta, to područje ponovno padne pod kontrolu talibana jer nema domaćih snaga - afganistanske policije ili vojske - koje bi uspješno očuvale kontrolu nakon što NATO porazi talibane" - kaže Michael Williams.
Analitičari kažu da NATO savezu borbu otežavaju i ograničenja koja su misiji nametnule pojedine sudionice, članice Sjeverno-atlanstkog saveza. Robert Hunter, američki veleposlanik pri NATO-u u administraciji predsjednika Clintona, kaže: "Samo četiri ili pet zemalja kaže 'ići ćemo kamo god treba i boriti se koliko treba' - Amerikanci, Britanci, Kanađani - koji su pretrpjeli veće gubitke nego ikada od Korejskog rata - te Nizozemci i Estonci. Svi ostali postavljaju ograničenja. Belgijanci neće ići izvan područja Kabulskog aerodroma; Nijemci djeluju na sjeveru, koje je važno područje, ali je relativno mirno; i tako dalje. Dakle, vrlo mali broj saveznika zaista i dijeli većinu rizika, a ostali to neće raditi. To je i izazvalo velike napetosti među saveznicima."
Te su napetosti bile vidljive krajem listopada, za sastanka ministara obrane NATO saveza, u Nizozemskoj. Na skupu je američki ministar obrane Robert Gates oštro kritizirao neke članice saveza, rekavši da su takva ograničenja - ozbiljno štetila misiji NATO saveza u Afganistanu: "Udovoljiti obvezama znači preuzeti određenu razinu rizika i nametnuti političku volju koja je neophodna za slanje nečijih postrojbi izvan granica vlastite zemlje. I to, s jedinicama s punim i potpuno opremljenim ljudstvom i bez ograničenja koja podrivaju misiju. U Afganistanu, šačica saveznika plaća punu cijenu i snaša sav teret saveza kako bi stvorila sigurnosno okruženje neophodno za ekonomski razvitak, izgradnju civilnih institucija i uspostavu vladavine zakona. Neuspjeh udovoljavanja obvezama stavlja misiju u Afganistanu - a s njome i kredibilitet NATO saveza - u stvarnu pogibelj."
Mnogi se stručnjaci slažu s Gatesovom ocjenom, te kažu da se stanje u 2007. značajno pogoršalo u odnosu na prethodnu godinu i u broju ubijenih američkih vojnika i u broju civilnih žrtava. Stručnjaci također kažu da je misija u Afganistanu ključna za budućnost NATO saveza u ponovnom definiranju njegove uloge nakon okončanja Hladnog rata.
