Linkovi

Valerie Plame: 'Poštena igra: moj život kao špijunke, moja izdaja od strane Bijele kuće'


Bivša analitičarka Središnje obavještajne agencije Valerie Plame Wilson našla se u središtu skandala 2003. godine kad je identificirana kao agentica CIA-e u jednom novinskom napisu. Ta afera dovela je do nekoliko kongresnih istraga i sudske osude šefa osoblja dopredsjednika Cheneya Lewisa Scootera Libbyja. U međuvremenu, Valerie Plame Wilson objavila je knjigu pod naslovom Poštena igra: moj život kao špijunke, moja izdaja od strane Bijele kuće u kojem opisuje svoju verziju događaja o kojima se naširoko pisalo i koji su već predmet nekoliko objavljenih knjiga.

Poznati washingtonski novinar Robert Novak u svojoj je kolumni otkrio ime Valerie Plame kao agentice CIA-e samo nekoliko dana nakon što je njezin suprug Joseph Wilson u jednom napisu u New York Timesu optužio administraciju predsjednika Busha da preuveličava prijetnju koju predstavlja Irak. U to je vrijeme ona radila kao tajni operativac u sjedištu CIA-u u Langlyju analizirajući obavještajne podatke o onom što se vjerovalo da su iračka oružja za masovno uništavanje. U nedavnom interviewu gospođa Wilson je rekla kako se osjećala kao da ju je "netko nenadano i svom snagom udario u trbuh" kad je pročitala svoje ime u tekstu Roberta Novaka.

"Ostala sam bez daha. Istog trenutka prisjetila sam se mreže agenata s kojima sam radila. Pomislila sam na sigurnost svoje obitelji. U to vrijeme mojim blizancima bile su tri godine. I znala sam isti čas, instinktivno, da je moja karijera gotova. To je bilo to. Nisam mogla povjerovati da je Novak to učinio."

CIA je poslala njenog supruga Josepha Wilsona, inače bivšeg američkog veleposlanika, u misiju u Niger da pokuša potvrditi izvješća kako je Niger prodao veću količinu urana režimu Saddama Husseina. Nakon što je ustvrdio da zapravo Irak nije nabavio uran u Nigeru, Wilson je napisao spomenuti tekst u kojem je ustvrdio da je administracija iskrivljavala podatke uoči rata u Iraku kako bi opravdala invaziju. Robert Novak je u svom tekstu napisao da je Valerie Plane Wilson bila ta koja je svog supruga predložila za misiju u Nigeru. Ona to poriče.

"Ja nisam učinila ništa takvog. Ja nisam sugerirala da on ide. Nisam ga predložila. Sve se to pokazalo na suđenju Scooteru Libbyju, u dokumentima i od svjedoka. Jedan dan došla mi je jedna mlađa agentica sva zbunjena i rekla da je zvao 'netko iz ureda dopredsjednika' i raspitivao se za izvješća, koja su već nekoliko tjedana cirkulirala u obavještajnoj zajednici, o tome da je Niger navodno prodao uran Iraku. To je bilo vrlo neobično … da zove netko iz dopredsjednikova ureda. To nije regularni kanal. Mi imamo protokole po kojima postupaju političari kad trebaju informacije od obavještajne zajednice. Nisam nikad prije čula za tako nešto. I usred mog razgovora s agenticom pridružio nam se još jedan kolega. Kad je čuo o čemu se radi jednostavno mi je rekao "Zašto ne bismo Joea poslali tamo?". On je znao koje su njegove kvalifikacije i to da je nekoliko godina prije sudjelovao u jednoj misiji koju je sponzorirala CIA-e sa sličnom problematikom. Otišli smo kod pretpostavljenog i iznijeli mu ideju. On je jednostavno rekao 'Valerie, kad večeras dođeš kući reci Joeu da drugi tjedan dođe u naše sjedište na razgovor, pa ćemo odlučiti što dalje". I to je bilo to."

Događaji na koje je koncentrirana knjiga Valerie Plame Wilson postali su dio povijesti iračkog rata. Kao bivša agentica CIA-e ona je morala dati na pregled rukopis knjige prija objavljivanja, što je rezultiralo "zacrnjivanjem", odnosno, izbacivanjem brojnih dijelova knjige. Ipak, osim afere o otkrivanju njenog identiteta, autorica donosi i izvjestan broj događaja vezanih za njen rad u najpoznatijoj svjetskoj špijunskoj agenciji koji nisu u izravnoj vezi s time. Poslušajmo jedan od tih dijelova s početka knjige u kojem Valerie Plame Wilson opisuje dio svoje obuke na početku karijere.

"Bilo nas je pet u skupini – tri muškarca i dvije žene – i kretali smo se kroz šumsko i močvarno područje poznatog u CIA-i kao 'Farma'. Bilo je četiri sata ujutro, a mi smo se kretali cijelu noć. Vježbajući bijeg i izbjegavanje tobožnjih neprijateljskih snaga – inače, naših instruktora – trebali smo se uskoro spojiti s našim razredom. Zajedno ćemo napasti neprijatelja, potom se ukrcati u helikopter i odletjeti na sigurno. Ova vježba pod nazivom 'Konačni napad' bila je vrhunac naše paravojne obuke. Svatko od nas imao je ruksak težak četiri kilograma u kojem su bile stvari nužne za preživljavanje: šatori, osušena hrana, tablete za pročišćavanje vode i streljivo za naše M-16 automatske puške."

Valerie Plame Wilson napustila je CIA-u početkom prošle godine, a skandal vezan uz otkrivanje njena imena dugo je bio predmetom raspravi u Kongresu i medijima. Jedina osoba koja je osuđena bio je Lewis Scooter Libby, šef ureda dopredsjednika Cheneya. Međutim, nije osuđen za otkrivanje identiteta ove agentice, već za laganje i ometanje istrage. Predsjednik Bush ga je kasnije pomilovao od zatvorskog dijela kazne. Knjigu Valeri Plame Wilson Poštena igra: moj život kao špijunke, moja izdaja od strane Bijele kuće objavila je izdavačka kuća Simon and Schuster iz New Yorka.

XS
SM
MD
LG