Danas se navršava 50 godina otkako je jedna srednja škola u mjestu Little Rock u saveznoj državi Arkansas postala ključno mjesto borbe za građanska prava. Usprkos predrasudama i neprijateljskom raspoloženju okupljenih bjelačkih prosvjednika, devetero studenata crnaca je 25. je rujna 1957. godine pošlo u školu koju su do tada mogli pohađati jedino bijelci. O ovoj hrabroj skupini mladih ljudi izvješćuje Deborah Block.
Prije 50 godina, Elizabeth Eckford na putu u školu sučelila se s grupicom razdraženih bijelaca koji su je vrijeđali na rasnoj osnovi. "Bili su mi za petama, počeli su me slijediti. Nisu me fizički povrijedili, osim što su pljuvali na mene. Bila sam jako preplašena" -prisjeća se gospođa Eckford.
Tri godine prije, Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio je da je rasna segregacija u javnim školama protivna američkom ustavu. U Little Rocku je integracija u srednjim školama trebala nastupiti tek u rujnu 1957. godine. No, nekoliko tjedana prije početka školske nastave, guverner države Arkansas naredio je Nacionalnoj gardi da ne dozvoli da devetorica crnačkih učenika uđu u školu.
Predsjednik Sjedinjenih Država Dwight Eisenhower je na to reagirao slanjem redovne vojske. Vojsci je bilo zapovjeđeno da prati i štiti učenike crnce. Ernest Green – jedan od devetoro učenika crnaca - prisjeća se da je kampanja zastrašivanja nastavljena u hodnicima škole. U njoj je aktivno sudjelovalo oko pedeset od ukupno dvije tisuće studenata bijelaca. "U početku su nam vojnici služili kao osobna zaštita. Pratili su nas na nastavu, čekali nakon nje. No, nakon što su negdje sredinom školske godine otišli, agresivnost, nasilje i zastrašivanja su se naglo povećali. Žrtve su često bili i oni koji su se s nama željeli sprijateljiti" - kaže Ernest Green.
“Na provokacije bijelaca nismo smjeli reagirati ni odgovoriti jer su nam zaprijetili isključenjem iz škole” - kaže Elizabeth Eckford.
Inače, ovih devetero učenika dobrovoljno je prešlo iz svoje škole - u kojoj su se obrazovali samo crnci – u srednju školu Central, koja je glasila kao jedna od najboljih u zemlji. Kao uzorni učenici, svi su se oni nadali boljem obrazovanju i prilici za upis na fakultet.
Johanna Miller Lewis, profesorica povijesti na Sveučilištu Arkansas, kaže da je skupina Little Rock Nine utrla put uspjehu u borbi za građanska prava: "Mislim da je taj trenutak bio svojevrsni signal, osobito za Afro-Amerikance, da oni kao pojedinci mogu utjecati na promjene."
Ernest Green se prisjeća mature u novoj školi: "Tišina na svečanosti bila je upravo jezovita. Jedini koji su pljeskali bili su članovi moje obitelji. No, kada sam primio diplomu, zapravo nisam osjećao potrebu za ičijim aplauzom. Ta je tišina bila dokaz da sam postigao ono zbog čega sam ovamo došao."
Sljedeće polugodište guverner države Arkansas zatvorio je školu na godinu dana. A kada se ponovno otvorila, samo su se dvojica učenika iz skupine Little Rock Nine vratila.
Danas ovu školu pohađa gotovo jednak broj učenika bijele i crne rase i još uvijek je jedna od najboljih u Americi. Dillon Hupp, jedan od polaznika, pun je divljenja za ovu devetoricu učenika: "Ne mogu zamisliti nikoga tko bi danas imao toliko hrabrosti da napravi to što su oni učinili."
Elizabeth Eckford radi u lokalnoj upravi te nadzire ljude koji su uvjetno pušteni iz zatvora. Nikad se nakon spomenutih incidenata nije vratila u Central High School, već je umjesto nje završila dopisničku školu. "Govoriti o prošlosti mi je bolno. To je nešto na čemu se mora raditi. Ti su događaji na meni ostavili vrlo dubok i značajan trag" - kaže Elizabeth Eckford.
Ernest Green radi za jednu investicijsku firmu u Washingtonu. "Kao tinejdžer, sanjao sam o promjenama na bolje, priželjkivao sam šansu za uspjeh u životu, bolje obrazovanje. I kad sada, 50 godina kasnije, pogledam unazad, znam da sam donio ispravnu odluku" - kaže gospodin Green.
Ernest Green i Elizabeth Eckford dvoje su od legendarnih 'Devetero iz Little Rocka', učenika koji su prije pedeset godina svojom hrabrošću pomogli u rasnoj integraciji američkih škola.