Međunarondom sudu slučaj razgraničenja Slovenije i Hravtske neće biti prvi, vjerojatno ni zadnji.
Sud se trenutno bavi razgraničenjem na moru između Rumunjske i Ukrajine. Taj se spor vodi od 2004. godine. Teritorijalni spor Nikaragve i Kolumbije pretresa se od 2001. a u dugoj povijesti slučajeva zemlje su otvarale pitanje kontinentalnih ploča (poput Njemačke s Danskom i Nizozemskom 1967. godine) ili razgraničenja na Grenlandu, spora Danske i Norveške iz 1988.
Rad Suda temelji se na Statutu koji izričito navodi da se slučajevi obrađuju prema pravdi i važećim zakonima i u ovom svjetlu, upozorit će stručnjak za međunarodno pravo mora dr. Davor Vidas, 'slovensko baratanje pojmom „pravičnog“ umjesto „pravnog“ nema osnova ni u dokumentima, a još manje u praksi'.
Da bi se 15 sudaca Suda odlučilo prihvatiti nekog spora, države moraju prihvatiti jurisdikciju suda i to na tri raspoloživa načina - ili posebnim sporazumom u kome zajednički podnose predmet, ili pozivajući se na neki od preko 300 međunarodnih sporazuma ukoliko je spor nastao njihovim provođenjem ili kršenjem te, konačno, unilateralnom deklaracijom da se priznaje jurisdikcija.
Koristeći pravo predviđeno UNCLOS-om, UN-ovom Konvencijom o pravu mora, u slučaju njezinih sporova sa susjedima, Slovenija je optirala izuzeće i haaškog suda kao i hamburškog Suda za pravo mora.
Rad suda je u principu javan – ukoliko suci ne odluče drugačije. Strane u sporu dostavljaju tražene dokumente i potom odgovaraju, komentiraju podneske druge strane.
Iz svega ovoga slijedi da će suci odluku temeljiti na kvaliteti podastrijetih argumenata. Presuda je konačna, na nju nema žalbe, iako države mogu zatražiti tumačenje presude ili, ukoliko u međuvremenu iskrsnu novi elementi bitni po ishod procesa, dobiti čak i njegovu obnovu.
Međunarodni sud radi 61 godinu naslijedivši na istoj adresi, haaškoj Palači mira, Stalni sud međunarodne pravde. Atraktivno, stoljeće staro zdanje Palače mira poklon je škotskog industrijalca i dobrotvora Andrewa Carnegieja koji je bogatstvo stekao u SAD.