Linkovi

Hoće li misija ruskih podmornica na Sjevernom polu imati i neke pravne posljedice?


Početkom mjeseca, Rusija je u podmorju Arktičkog mora odlučila zabosti svoju zastavu. Ovaj potez Moskve smatra se pokušajem zadobijanja prednosti u budućem iskorištavanju ovih energentima bogatih voda. Upitali smo američke i kanadske stručnjake za međunarodno pravo mora – hoće li misija ruskih podmornica u području Sjevernog pola imati i neke pravne posljedice?

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine sveobuhvatni je dokument koji regulira iskorištavanje svjetskih mora. Profesor pomorskog prava na Sveučilištu British Columbije u Kanadi Michael Byers kaže da ovaj međunarodni pravni sporazum sadrži konkretne smjernice koje se odnose na iskorištavanje regije oko Arktika.

"Poglavlje koje se odnosi na Arktičko more, pogotovo na njegovo podmorje, određuje da okolne države mogu odrediti kontinentalni pojas koji se širi i izvan njihova gospodarskog pojasa - što znači izvan 200 nautičkih milja, odnosno 320 kilometara, od obale. Međutim, da bi se taj obalni pojas na ovaj način proširio, država mora pokazati da je podmorje ispod otvorenog mora 'prirodni produžetak' njihova kontinentalnog pojasa," kaže Byers, govoreći o pet zemalja: Sjedinjenim Državama, Rusiji, Kanadi, Norveškoj i Danskoj, kojoj pripada Grenland.

Drugog kolovoza, dvije ruske mini-podmornice tipa Mir spustile su se na dubinu od oko 4 tisuće metara, na dno Arktičkog mora. Posada je tamo zabila rusku zastavu – otprilike ispod Sjevernog pola.

Kanadski istraživač podmorja Joe MacInnis kaže da je, s tehničke točke gledišta, ruska ekspedicija 'divljenja vrijedan poduhvat'. MacInnis opisuje svoj boravak u podmornici Mir, 1989. godine: "To je kao da trojica sjede na prednjim sjedištima omanjeg automobila, okruženi instrumentima. Nema puno mjesta. Posada s kojom sam ja bio bila je vrhunska. Takvih je inače mini-podmornica tek pet na svijetu – Rusi imaju dvije, Japanci, Amerikanci i Francuzi po jednu."

No, stručnjaci kažu da rusko zabijanje zastave u podmorju ispod Sjevernog pola – s pravne točke gledišta – nema nikakav učinak. Šef kanadske diplomacije Peter Mackay je u intervjuu za kanadsku televiziju rekao: "Ne živimo u 15. stoljeću. Više ne možete ići po svijetu i tvrditi da je neki teritorij vaš samo zato što ste na njemu zaboli zastavu."

Tako misli i glasnogovornik američkog Državnog tajništva Tom Casey: "Ne znam je li riječ o metalnoj ili gumenoj zastavi, ili pak samo plahti. Bez obzira na to, ovaj potez nema nikakav pravni učinak."

Kanadskog istraživača podmorja Joea MacInnisa nedavna ruska ekspedicija podsjeća na jedan njegov poduhvat od prije više od 30 godina. "Godine 1974, s malom ekipom kolega, spustili smo se ispod Sjevernog pola. Čak smo i zabili kanadsku zastavu. Međutim, iako smo možda malo više popili ruma, nismo tvrdili da je to kanadski teritorij."

Uz to što je u podmorju postavila ruski stijeg, ruska je ekspedicija u podmorju sakupljala materijal, kako bi ojačala razloge za proširenje ruskog kontinentalnog pojasa i povrh 200 nautičkih milja – koje određuje Konvencija o pravu mora. To je i bio glavni razlog misije – kaže britanski oceanograf Lindsay Parson: "Lokacija na kojoj su bile ruske podmornice je izvan te regije od 200 nautičkih milja koje spominje Konvencija o pravu mora. Prema njezinom članku 76., kontinentalni se pojas može proširiti i na otvoreno more, ako je to područje prirodni nastavak ovog pojasa, ponajviše što se tiče geološkog sastava podmorja."

Moskva je 2001. godine podnijela zahtjev o proširenju kontinentalnog pojasa posebnoj komisiji svjetske organizacije – kaže Lindsay Parson. "Zaključak komisije bio je da Rusi svoj zahtjev nisu potkrijepili s dovoljno informacija, prvenstveno geoloških i geofizičkih. Komisija im je rekla – 'prikupite još dokaza, dođite nam opet, s jačim prijedlogom'."

Od tada ruski znanstvenici prikupljaju nove dokaze i Lindsey Parson očekuje da će Moskva zahtjev Ujedinjenim narodima podnijeti uskoro. U međuvremenu, na sličan su se posao dale i druge četiri zemlje arktičke regije, Amerika, Kanada, Norveška i Danska.

U pitanju su ogromne zalihe prirodnog plina i nafte. Prema američkim procjenama oko četvrtina neotkrivenog plina i nafte nalazi se upravo u podmorju Arktičkog mora. Iskorištavanje ovih energenata projekt je ogromnih razmjera, kaže Joe MacInnis.

"Radio sam na Sjevernom moru, radio sam u meksičkom zaljevu. Tamo nije lako raditi. No, Arktičko je more daleko teže područje. Nafta i plin leže ispod divovskih naslaga plutajućeg leda. A ako nešto krene krivo, veće bi istjecanje nafte dovelo do ogromnih šteta po eko-sustav," kaže MacInnis.

Osim toga, stručnjaci kažu da je eksploatacija energenata u ovom području izrazito skupa. Međutim, ako cijena nafte i plina nastavi rasti, ekonomski razlozi za iskorištavanje područja oko Sjevernog pola postajat će sve jači.

XS
SM
MD
LG