Moderni jazz vjerojatno ne bi zvučao onako kako danas zvuči da ranih četrdesetih godina prošlog stoljeća u New York stigao Max Roach. Već kao 16-godišnjak svirao je u orkestru Duka Ellingtona, a ubrzo potom i s Dizzyjem Gillespijem, Colemanom Hawkinsom i Theloniusom Monkom.
'Vježbao sam na višesatnim jam-sessionima, nakon toga smo morali ići na koncert, a nakon njih – u pravilu na neku kućnu zabavu, na kojoj smo također svirali. I tako svih sedam dana tjedno' – prisjetio se svoje mladosti Max Roach.
Max Roach muzicirao je na nekim od najznačajnijih albuma u povijesti jazza – primjerice albumu Charlija Parkera "Ornithology" te na albumu Milesa Davisa - 'Birth of the Cool'. Roachova inovativna tehnika sviranje udaraljki kontinuirano je pomicala granice jazza – tvrde kritičari. Kolege su ga smatrale 'najboljim bubnjarem na svijetu'. Zato je i nastupio i na snimci koncerta 'Jazz at Massey Hall', koji je 1953. u Torontu okupio velikane poput Dizzyja Gillespija, Buda Powella, Charlija Parkera i Charlesa Mingusa.
1988. godine Max Roach je bio jedan od rijetkih jazz glazbenika koji je dobio glasovitu stipendiju Zaklade MacArthur, poznate po neslužbenom imenu 'stipendija za genije'. Pod stare dane, Roach je eksperimentirao s afričkim i azijskim glazbenim utjecajima te s hip hopom. Preminuo je u New Yorku, u 83. godini života.