Dokumentarni film "Carlin popis" studija je o poteškoćama dijeljena pravde na međunarodnoj razini. Film prati glavnu tužiteljicu haaškog Tribunala Carlu del Ponte, dok pokušava locirati, uhititi i izvesti pred lice pravde posljednje preostale bjegunce koji su optuženi za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Carlin popis uvršten je u redovni repertoar Filmskog festivala Human Rights Watcha ovaj tjedan u New Yorku. Iz našeg newyorškog dopisništva javila se Mona Ghuneim.
U jednoj od početnih scena Carlinog popisa publika vidi video materijal snimljen na početku suđenja Slobodnu Miloševiću 2002. godine. Tužiteljica Carla del Ponte stoji pred Miloševićem i kaže kako je ovaj proces dokaz međunarodne pravde na djelu.
"Zločin genocida, zločin protiv čovječnosti – nisu lokalna pitanja i njihovo gonjenje može biti iznad kapaciteta nacionalnih zakona. Ovaj Tribunal i ovo suđenje, konkretno, pruža najmoćniju demonstraciju toga da nitko nije iznad zakona ili izvan dosega međunarodne pravde."
Nakon te točke filma publika ide na vožnju u svojevrsnom 'toboganu smrti' međunarodnog sudstva s Carlom del Ponte za upravljačem. U njenom radu postoje uspjesi i neuspjesi uz neke trenutke uspjeha i mnogo razočarenja. Film je usredotočen na nastojanja koja su uložili ona i njezina ekipa da pronađu i uhite šest preostalih bjegunaca, posebno trojicu njih: Antu Gotovinu, Ratka Mladića i Radovana Karadžića…Politički savjetnik tužiteljice Jean-Daniel Ruch kaže da su on i njegova ekipa prelazili osjetljivim i zbunjujućim političkim terenom tražeći uhićenje tih optuženih ratnih zločinaca, kao što je to bio Gotovinin slučaj.
"Tu je i pitanje koherentnosti onog što govorimo, jer u mnogim slučajevima govorili smo 'puna suradnja znači Gotovina u den Haagu ili da nam date njegovu lokaciju'. A to nije bilo tako. Ni približno tako."
Redatelj filma Marcel Schupbach, kaže da dokumentarac nije portret Carle del Ponte, već upad u njen mukotrpan pohod da informira, traži i lobira međunarodne vlasti kako bi joj pomogle. Film se odvija između srpnja i prosinca 2005. godine, a u njega su umontirane tiskovne konferencije, radni sastanci, razgovori s političkim dužnosnicima i mnoga putovanja zrakoplovom.
Gospođa del Ponte i njena ekipa putuju u den Haag, na Balkan, brojne europske glavne gradove, Washington i New York. U jednom razgovoru nakon što je u New Yorku vidjela Carlin popis tužiteljica je rekla da polovicu vremena provodi informirajući vlade pojedinih zemalja kako bi ih pokušala navesti na akciju. Kaže da je to frustrirajuće, ali politička joj je potpora potrebna.
"Nisam imala sudsku policiju da izvrše nalog za premetačinu ili uhićenje. Morala sam na to primorati države, a da bi to postigla, potrebna mi je pomoć međunarodne zajednice."
Ponekad ta se nastojanja isplate kao u slučaju Ante Gotovine, koji je uhićen u prosincu 2005. godine. Film Carlin popis pokazuje trenutak trijumfa Carle del Ponte.
"Ante Gotovina je uhićen. Uhićen je u Španjolskoj i sad se nalazi u pritvoru. Konačno! I bit će prebačen u den Haag."
Frustracija Carle del Ponte s međunarodnom zajednicom nije ni na koji način prikrivena u filmu. Tjedan dana nakon Gotovinina uhićenja ona je u New Yorku, izražavajući svoje razočarenje pred Vijećem sigurnost Ujedinjenih naroda. Rekla je tom prilikom da neadekvatno dijeljenje informacija među zainteresiranim stranama ometa njezin rad.
"Općenito uzevši, informacije se ne dijele uzajamno i svakako ne s mojim uredom. Kao posljedica toga, ne možemo uspoređivati izvore i spoznaje koje bi nam omogućile da napravimo napredak prema lociranju Karadžića i Mladića."
Mandat tužiteljice završava u rujnu ove godine. Međutim, Carla del Ponte kaže da će raditi do posljednje minute, nastaviti s pritiskom na Balkan, europske zemlje i Sjedinjene Države kako bi joj pomogli da uhiti preostale optuženike za ratne zločine.