Jedan od najposjećenijih muzeja u Washingtonu posvećen je holokaustu, sustavnom progonu i pogubljenju oko šest milijuna Židova tijekom Drugog svjetskog rata od strane nacističke Njemačke i njenih saveznika. Više o ovom spomeniku jednom od najmračnijih poglavlja u povijesti čovječanstva doznajemo iz priloga Jima Bertela.
Od kada je otvoren 1993. godine, američki Muzej sjećanja na Holokaust posjetilo je više od 23 milijuna ljudi, uključujući i desetine svjetskih čelnika. Mnogi su taj posjet opisali kao jedno od emocionalno najsnažnijih iskustava u Washingtonu.
Sara Bloomfield, direktorica muzeja, kaže da je muzej zamišljen kao mjesto gdje će se dublje razmišljati o ljudskoj, kao i o američkoj povijesti, ali i povijesti ljudske prirode. Posjetitelje se vraća u vrijeme Drugog svjetskog rata i ondašnjih uvjeta života, dolaska nacista na vlast, rata i njegovih posljedica.
Cijelo to vrijeme, kaže Sara Bloomfield, Nijemci su pažljivo vodili zapise o svojoj vladavini straha nad Židovima: "Nijemci su sami dokumentirali svoje zločine i po načinu na koji su to radili, holokaust je možda najbolje dokumentirani zločin u ljudskoj povijesti. Ostavili su nam na tisuće fotografija, milijune stranica dokaznih dokumenata koje danas posjedujemo u muzejskom arhivu."
Jedan od ciljeva ovog muzeja je podsjetiti posjetioce da se u holokaustu ne radi o statističkim brojkama već o ljudima. Zato se svakoj pojedinoj žrtvi želi vratiti osobni identitet. Iz sobe u sobu, posjetioce se uvodi sve dublje u strahote holokausta. Slike po zidovima posvećene su temama iz svakodnevnog života Židova u malom gradu na poljsko-litvanskoj granici.
"Ova židovska zajednica živjela je u tom gradu 900 godina. A, u dva dana, u rujnu 1941. godine, cijelu tu zajednicu izbrisali su pokretni streljački vodovi njemačke vojske" - objašnjava Sara Bloomfield.
Procjenjuje se da je tijekom holokausta ubijeno više od milijun djece, uključujući i Anu Frank. Muzej u spomen holokaustu autentično opisuje užasnu tragediju koju su žrtve ovog pogroma prošle. Brojni posjetioci šokirani su eksponatima. No, kustosi muzeja uvjereni su da je to dobro i nadaju se da će dovesti do želje da se nešto poduzme o sličnim strahotama koje se danas u svijetu događaju.