Broj ne-vladinih organizacija raste širom svijeta. Njihovi pristaše smatraju ih 'savješću svijeta', njihovi protivnici – 'marionetama' stranih država. Prilog o ne-vladinom sektoru, te njegovom sve širem polju rada, pripremila je Jela de Franceschi.
Aktiviste ne-vladinih organizacija često se naziva svjetovnim misionarima. Kao vjerom inspirirane dobrotvorne organizacije iz 19. stoljeća, današnje ne-profitne i nevladine udruge prvenstveno se bave rješavanjem humanitarnih, društvenih i obrazovnih problema. Iako su mnoge od njih povezane s nekom vjerskom zajednicom, većina ih nije.
Ne-vladin sektor smatra se rezultatom zapadne civilizacije, koja naglašava važnost građanskog angažmana. No, danas ih je sve više širom svijeta: u Indiji – najmanje milijun. U Rusiji – 400 tisuća. U Keniji se navodno svake godine osnuje 240 ne-vladinih udruga i organizacija.
Ne-vladin se sektor zato već naziva – 'trećim' sektorom, kako bi se razlikovao od državnih djelatnosti te aktivnost privatnog, poslovnog sektora. U razvijenim zemljama, ne-vladine organizacije uključuju i milijune radnih mjesta te milijarde dolara gospodarske aktivnosti. Primjerice, u Sjedinjenim Državama oko dva milijuna postojećih ne-vladinih, ne-profitnih organizacija zapošljava više od 11 milijuna ljudi – što je između 7 i 8 posto ukupnog broja uposlenih. Američki ne-vladin sektor može računati na više od šest milijuna dragovoljaca.
Pamela Aall, stručnjakinja za ne-vladin sektor koja radi u Institutu za mir u Washingtonu, kaže da je razvijen ne-vladin sektor odraz američke kulture koja vrednuje osobnu inicijativu i društvenu odgovornost. Činjenica da postoji toliko mnogo ne-vladinih organizacija jamči snagu građanskog društva – kaže Pamela Aall: "Ne-vladin sektor omogućava da se čuje što građani misle. Omogućava ljudima da sami preuzmu dio odgovornosti za funkcioniranje njihova društva. Ljudi na organiziran način komuniciraju sa svojom vlašću. U otvorenom političkom sustavu postoje organizirani načini da se konstruktivno komunicira čak i o najtežim pitanjima."
Brian Gallagher, direktor organizacije United Way, jedne od najvećih dobrotvornih organizacija u Sjedinjenim Državama, kaže da je ne-profitni, ne-vladin sektor vitalni dio društva. 'Stabilno, zdravo društvo sastoji se od solidne državne uprave, dobre poslovne atmosfere koja stvara dobra radna mjesta, te jakog volonterskog, građanskog sektora' – kaže čelnik United Way-a, organizacije koju su 1887. godine osnovala dva svećenika i jedan rabin.
"Radimo s lokalnim volonterima, poslovnim ljudima i čelnicima vjerskih zajednica kako bi na pojedinoj lokaciji identificirali glavne probleme. Možda je to školstvo. Možda nedostatak jeftinog stambenog prostora. Možda alkohol i droge kod mlade generacije. Pokušavamo zajednički kreirati strategiju koja će možda olakšati neki od tih problema. Skupljamo novac i njima financiramo projekte koji pokušavaju popraviti situaciju" - objašnjava Brian Gallagher.
United Way u Americi ima tisuću i tristo lokalnih podružnica. Može računati s oko milijun volontera. United Way godišnje dobije donacija u vrijednosti od četiri milijarde dolara. Brian Gallagher kaže da se njegova organizacija prilagođava izazovima globalizacije: " Dio smo globalnog tržišta. Ne radimo kao prije – kada smo jednostavno nastavljali tamo gdje je država ostavila nezavršeni posao. Inovativniji smo. Na primjer, prije smo financirali rad domova za beskućnike. Danas razvijamo vlastitu strategiju na polju stambene politike ili na području obrazovanja."
Kao i mnoge druge američke ne-vladine organizacije, United Way danas 'operira' i u inozemstvu gdje ima tri tisuće lokalnih podružnica, u 46 zemalja. Od Rusije i Kine do Brazila, Ugande i Mađarske.
Međutim, nisu sve ne-vladine organizacije na tako dobrom glasu kao United Way. Neke od njih predmet su kritika zbog prakse da uzimaju donacije od velikih korporacija, zaklada ili vrlo bogatih pojedinaca.
Justin Logan iz washingtonskog Instituta Cato kritičan je prema ne-vladinim organizacijama koje primaju novac od vlada pojedinih država: "U posljednjih 10-15 godina, sve su aktivnije organizacije koje ja nipošto ne bi zvao ne-vladinim organizacijama. One su zapravo kvazi-vladin sektor. Jer, ako neka ne-vladina organizacija prima donaciju od recimo, američke vlade, legitimno je pitanje može li ona promovirati politiku koja je u suprotnosti s američkim nacionalnim interesima."
Justin Logan kao primjer navodi donacije američke vlade privatnim američkim organizacijama koje širom svijeta promiču demokraciju. Za očekivati je da će im netko spočitnuti da su produžena ruka Washingtona – kaže Justin Logan: "Postoji jasna razlika između, recimo, Instituta Otvoreno društvo, koje se financira isključivo privatnim novcem, i nekih sličnih institucija koje su međutim povezane s američkom vladom. Kod njih ne postoji potrebna jasnoća kada su u pitanju njihovi ciljevi i aktivnosti."
Etablirane ne-vladine organizacije u društvu međutim često imaju jači ugled nego državna vlast. Anketa provedena u njemačkoj, 2000. godine, pokazala je da više Nijemaca ima povjerenje u ekološku organizaciju Greenpeace, nego u svoju vladu.
Osim toga, međunarodne ne-vladine organizacije poput Human Rights Watcha, Amnesty Internationala ili Oxfama utječu i na svjetsku politiku – što su doskora jedino mogle činiti države. Ken Roth, izvršni direktor organizacije Human Rights Watch objašnjava kako to radi njegova organizacija: "Branimo ljudska prava, širom svijeta. To činimo tako što istražujemo i objavljujemo što čine vlade država, ali i razne pobunjeničke organizacije. Naša izvješća djeluju kao sredstvo pritiska. Stigmatiziramo ili posramljujemo državu koja krši ljudska prava. Time se postupno stvara i diplomatski kao i ekonomski pritisak. Na kraju, tu je i opcija kaznenog progona ljudi koji su odgovorni za posebno ozbiljna kršenja ljudskih prava."
Human Rights Watch djeluje u 70 zemalja. U Sjedinjenim Državama, njegovi lokalni aktivisti prate situaciju s rasnom diskriminacijom, položaj imigranata te stanje u zatvorima.
Human Rights Watch bavi se više političkim pitanjima, dok američki Centar za međunarodno privatno poduzetništvo promiče tržišne reforme. Njegov direktor John Sullivan smatra da su demokratske i ekonomske reforme lice i naličje istog globalnog fenomena: "U Istočnoj Europi, političke su reforme dovele do gospodarskih. U Afganistanu pak, gospodarska reforma vodi političkim promjenama."
Centar za međunarodno privatno poduzetništvo osnovala je 1983. godine Američka gospodarska komora, najveća poslovna federacija na svijetu, koja ima više od tri milijuna članova, kao i podružnice širom svijeta. John Sullivan kaže da njegovoj ustanovi nije ni na kraj pameti da govori domaćim ljudima što trebaju činiti.
'Tražimo lokalne partnere, informiramo se o njihovim potrebama i problemima, te onda zajednički prionemo na posao' – kaže John Sullivan. On je uvjeren da će, u globaliziranom svijetu, u transferu znanja i stručnosti najveću ulogu imati upravo ne-vladin sektor.