Oni čine čuda; nemaju liječničku diplomu niti znaju postaviti dijagnozu, no, mogu poboljšati zdravlje bolesne osobe i učiniti je manje usamljenom tijekom boravka u bolnici. Radi se o novom trendu u zdravstvenoj skrbi Sjedinjenih Država, koji se pokazao uspješnim kod mnogih pacijenata.
Ime mu je Elliot. On je šestomjesečni klokan, jedan od najomiljenijih posjetitelja među starijim osobama koje žive u domu umirovljenika u Salt Lake Cityju u državi Utah. Noralyn Snow, jedna od djelatnica u ovom domu pod nazivom Silverado, kaže da prisutnost životinja silno utječe na živote njenih pacijenata pobuđujući u njima spontanost.
Nije to težak posao, ali zahtijeva dosta strpljenja. A Elliot ga ima u izobilju. On posjećuje starije osobe oboljele od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Pristaje da ga se mazi i ljubi, a za uzvrat pruža toplinu od koje se svi osjećaju bolje.
Marty Becker piše o iscjeliteljskoj moći životinja: “Tjelesna temperatura ovih klokana je dva do tri stupnja viša od naše, pa oni djeluju kao krzneni termofor. A fizički kontakt s njima izaziva oslobađanje hormona koji djeluju umirujuće pa se osjećate kao da ste se upravo vratili iz toplica.”
Klokani su samo jedna od životinja-terapeuta koji pomažu u snižavanju krvnog tlaka i podizanju raspoloženja.
Studije pokazuju i da pola sata terapije sa životinjama tjedno dugotrajno ublažuje osjećaj usamljenosti. Kevin Greer nedavno je doputovao iz Australije u posjet svojoj kćeri u Spokaneu u državi Washington. On iza sebe ima dva srčana i dva moždana udara i karcinom, a sada ima teškoće u govoru zbog povrijeđenog dušnika. “Došao sam do faze kad sam bio spreman odustati od svega”, kaže on. Bio je veoma depresivan, sve dok mu kćerka nije omogućila susret s napuštenim terijerom po imenu Duncan. Rezultat tog susreta: Kevin Greer je sada druga osoba, koja sretno i zadovoljno izvodi novu ljubav svog života na redovite šetnje.
“On je najbolja terapija koju sam ikada mogao dobiti”, kaže on i nastavlja: “On zrači toliko ljubavi iz sebe, svi to moraju osjetiti.”
U jednoj studiji znanstvenici su podijelili pacijente u grupe: jednu su grupu redovito posjećivali psi, drugu samo ljudi, a treća grupa pacijenata uopće nije primala posjetitelje. Nakon nekog vremena pacijentima svih triju grupa usporedili su rad srca i pluća te stupnjeve stresa i depresivnosti. Kod pacijenata koji su proveli vrijeme sa psima uočen je napredak u svim kategorijama. A to je još jedan dokaz, tvrde stručnjaci, da najbolji lijek ne dolazi uvijek iz bočice.