Nakon terorističkih napada u jesen 2001. godine, Sjedinjene su se Države počele organizirati kako bi se što uspješnije oduprle radikalnom islamu. Jedan od glavnih izazova je – pronaći kvalitetne i iskusne obavještajce i stručnjake za borbu protiv terorizma.
Za vrijeme hladnog rata, pronalaženje kandidata za obavještajnu službu odvijalo se prema ustaljenim tradicijama tajnovitog svijeta špijunaže. Tiho i nezamjetljivo. Nakon 11. rujna 2001., stil regrutiranja u ovoj branši doživio je znatne promjene.
Televizijska reklama traži 'ljude koji znaju što žele', ljude koji su 'strpljivi, radoznali, visokog integriteta'. Poslodavac – Središnja obavještajna služba, CIA. Uz televiziju, CIA se posljednjih godina reklamira i na grafički atraktivnim web sajtovima. Tijekom devedesetih, budžeti američkih obavještajnih službi bili su znatno smanjeni, u odnosu na hladni rat. Zbog toga je bio smanjen i broj njihovih uposlenika. Iskusni su agenti odlazili u mirovinu, a na njihova mjesta često nisu dolazili novi ljudi. Bil Nolte, bivši visoki dužnosnik odjela analitike u CIA-i, navodi zanimljiv statistički podatak.
"George Tenet je otišao s mjesta direktora CIA-e prije otprilike tri godine. Oko pedeset posto naših sadašnjih uposlenika nije radilo u CIA-i kada je Tenet bio šef. Takvo je stanje i u drugim američkim obavještajnim agencijama. Pomalo šokantan podatak – ne znam sada točno je li to polovica ili trećina – ali u svakom slučaju riječ je o velikoj skupini mlađih, neiskusnijih ljudi koji su nam tek došli."
Obavještajna je zajednica posljednjih godina često bila kritizirana. Prvi put – zbog toga što nije spriječila terorističke napade na New York i Washington. Drugi put – zbog tvrdnje da Sadamov Irak posjeduje arsenal biološkog i kemijskog naoružanja, što se kasnije pokazalo netočnim. Predsjednik George Bush je 2004. godine najavio udvostručenje broja obavještajnih analitičara te centralizaciju 16 obavještajnih službi, putem novostvorenog Nacionalnog centra za borbu terorizma. Bill Nolte kaže da je posebno kritična situacija sa obavještajcima u takozvanom srednjem ešalonu, koji bi mogli biti dobri mentori novim uposlenicima.
"Sve ide gore-dole. Nakon 11. rujna masovno su primani novi ljudi, a nije bilo mnogo onih koji će ih podučavati i nadgledati – recimo nitko tko je u obavještajnoj branši proveo 7 do 10 godina. To su ljudi koji bi bili dobri mentori novoj generaciji obavještajaca."
Iako su mnogi podaci o kadrovima u obavještajnoj zajednici strogo povjerljivi, službeni izvori tvrde da obavještajne agencije često zapošljavaju takozvane 'kontraktore', zaposlenike privatnih sigurnosno-vojnih firmi. U Nacionalnom centru za borbu protiv terorizma 95 posto uposlenika radi na 'privremenoj bazi' – 'posuđeni' su naime od strane raznih agencija.
Direktor centra, umirovljeni admiral Scott Redd, kaže da više od polovice analitičara u njegovoj ustanovi ima manje od tri godine obavještajnog iskustva.
"Obavještajne službe, kao i cijela sigurnosna branša, značajno su smanjene. To je posljedica takozvanog 'mirovne dividende' koja je nastupila nakon pada Berlinskog zida. Tako da smo posljednjih godina morali ubrzati zapošljavanje. Jedna grupa su iskusni obavještajci koji su do sada radili na drugim područjima, a ne na terorizmu. Oni trebaju dosta toga naučiti o borbi protiv terorizma. Druga se grupa sastoji od mladih, pametnih analitičara koje moramo za ovaj posao istrenirati od početka."
Rob Richer je postao šef kadrovskog odjela CIA-e dva mjeseca prije napada na New York i Washington. On podsjeća da se američke obavještajne agencije moraju baviti i nizom drugih poslova, osim protu-terorističke borbe, iako je sprečavanje terorizma u ovom trenutku najvažnije.
"Naglasak je na tome, ne možemo imati drugi New York. S druge strane, stalno nam govore 'treba poslati dodatne ljude u Irak, treba početi s prikupljanjem informacija u samom Iraku'. I uz to, treba pratiti što rade Kinezi, tu je indijsko-pakistanski spor, Sjeverna Koreja radi na nuklearnom oružju… Spisak problema je dug. Niti jedan od prošlih prioriteta nije nestao…"
Prema tome, natječaji za posao u Središnjoj obavještajnoj službi, u Saveznom istražnom uredu FBI-ju, u vojnoj obavještajnoj službi, te drugim od ukupno 16 američkih obavještajnih agencija – i dalje su otvoreni.