U američkom Kongresu vode se rasprave o zakonskoj mjeri koja bi izmijenila način na koji se postupa s osobama za koje se sumnja da su teroristi – i koje se također naziva – "nezakoniti neprijateljski borci". Odnosno, način na koji im je dopušteno da se služe američkim pravnim sustavom dok su zatočeni u američkoj pomorskoj bazi Guantanamo Bay na Kubi.
Administracija predsjednika Busha tvrdi da Sjedinjene Države imaju pravo držati u pritvoru neprijateljske borce sve dok traje rat protiv terorizma, međutim kritičari kažu da pritvorenici ne bi smjeli biti u zatvoru na duže razdoblje bez da se protiv njih podigne optužnica i omogući im se pristup američkom pravnom sustavu.
Prošle godine Vrhovni je sud Sjedinjenih Država proglasio nezakonitim sustav vojnih tribunala administracije predsjednika Busha za osobe koje se sumnjiči za terorizam, a koje su pritvorene u Guantanamo Bayu. Najviše sudsko tijelo u zemlji presudilo je da taj sustav krši američke i međunarodne zakone.
Nakon ove sudske odluke Kongres je usvojio zakon koji uspostavlja nova pravila za provođenje istrage protiv osumnjičenika za terorizam i njihovo izvođenje pred sud. Odvjetnik Ministarstva obrane Daniel Dell'Orto kaže da taj sustav jamči kako će se sa stranim neprijateljskim borcima postupati pravedno, a istovremeno će se jamčiti sigurnost Sjedinjenih Država. "Sjedinjene Države nalaze se u stanju oružanog sukoba s al-Qaidom, talibanima i njihovim pristašama. Tijekom tog sukoba Sjedinjene Države i njihovi saveznici zarobljavaju neprijatelje i neki od njih budu zatvoreni kao neprijateljski borci. Sjedinjene Države imaju pravo zadržati te borce dok se ne okončaju neprijateljstva. Osnovna svrha tog pritvora je da ih se spriječi u povratku na bojišnicu, što su u prošlosti neki učinili nakon oslobađanja" - tvrdi odvjetnik Ministarstva pravosuđa.
Jedan vojni tribunal ispituje slučajeve pritvorenika u Guantanamu kako bi utvrdio da li oni ispunjavaju kriterije da budu proglašeni 'neprijateljskim borcima', koji su u općenito uzevši definirani kao svaka osoba koja je pripadnik ili pristaša al-Qaide i talibana. Jednom godišnje provodi se revizija pojedinačnih slučajeva kako bi se utvrdilo postoji li potreba za kontinuiranim pritvorom.
Najveći dio spora glede novog zakona vodi se oko eliminacije onog što nazivamo habeas corpus prava za zatvorenike. Riječ je o pravnom institutu koji dopušta da pritvorrenik na redovnom sudu osporava pravni temelj pritvora u kojem se nalazi. Povijesno gledano, habeas corpus je važno sredstvo koje jamči očuvanje slobode pojedinaca pred proizvoljnim postupcima države.
Američki senator Patrick Leahy kaže da 'neprijateljski borci' trebaju imati pravo da na sudu osporavaju zakonski temelj po kojem su pritvoreni: "U njihovom slučaju, mi smo uklonili bitni kontrolni mehanizam kojim pravni sustav osigurava da ne dođe do proizvoljnog doživotnog pritvaranja osoba bez podizanja optužnice. Takva je odluka bila pogrešna. To je neustavno i, rekao bih, ne-američki."
Jeffrey Smith je bivši glavni kontrolor Središnje obavještajne agencije CIA-e. Danas radi u privatnoj odvjetničkoj tvrtci koja predstavlja obitelji kuvajtskih državljana pritvorenih u Guantanamu. On smatra da pritvorenici u ovoj bazi moraju imati pristup američkom sudskom sustavu.
"Poštivanje zakona je važno posebice u doba rata. Važno je jer smo mi demokracija i jer poštujemo vladavinu zakona. Važno je jer ratni zakon određuje kako ćemo se boriti. Određuje kako postupamo s onima koje zarobimo i – vjerojatno najvažnije – određuje kako će naši sugrađani biti tretirani, budu li jednog dana zarobljeni" - kaže Smith.
Pritvorni centar u Guantanamo Bayu nalazi se u središtu žestokih međunarodnih kritika, a predsjednik Bush je izajvio kako bi ga želio zatvoriti, ukoliko uspije pronaći način da teroriste drži negdje drugdje.
Odvjetnik Ministarstva obrane Daniel Dell'Orto kaže da su od 2001. godine Sjedinjene Države zarobile ispitale i potom oslobodile oko 10 tisuća osoba, a samo mali postotak njih prebačen je u Guantanamo.
Prema podacima Pentagona, oko 385 osoba pritvoreno je u Guantanamu, a 80 njih čeka na transfer ili oslobađanje u treće zemlje, ukoliko ih one budu spremne prihvatiti.
