Kraj travnja, u New Orleansu znači – početak Jazz Festa, desetodnevne kulturne fešte koja, trideset i sedam godina već, od 27. travnja do 7. svibnja, privlači na tisuće glazbenika i pola milijuna posjetitelja.
New Orleans Jazz & Heritage Festival ili samo Jazz Fest, kako ga još znaju i zovu (u lokalnom govoru i samo Fess), godišnje je slavlje glazbe i kulture New Orleansa i Louisiane. Iako se i prije, tijekom 60-ih godina, u New Orleansu održavao godišnji jazz-festival, ovakav kakav danas znamo počeo je 1970. godine, pokrenuo ga je jazz-producent George Wein, “najslavniji jazz impresario,” kako ga mnogi još zovu, suosnivač i jednog drugog važnog jazz-festivala, onog u Newportu, u saveznoj državi Rhode Island kao i Playboy Jazz Festivala u Los Angelesu.
Kad je organizaciju njuorleanskog jazz-festivala preuzeo George Wein, promijenio se format, a i duh festivala. Naime, za taj prvi, u New Orleans, svoj rodni grad, vratila se Mahalia Jackson. Na jednom drugom mjestu u New Orleansu, na njegovom Congo Square, održavao se istovremeno festival kulturnog nasljeđa Louisiane. Mahalia Jackson i Duke Ellington, koji je također u New Orleans došao da bi nastupio na jazz-festivalu, priključili su se paradi, George Wein koji se tu zatekao, gurnuo je mikrofon Mahaliji u ruke, ona je zapjevala s drugima i… spontani je susret gospela i radosti i veselja jazz-parade bio početak njuorleanskog festivala jazza i kulturnog nasljeđa, desetljećima već važan kulturni događaj koji ima masovnog odjeka.
Weinov koncept događaja – cjelodnevni festival na više pozornica, najraznorazniji glazbeni žanrovi i stilovi koji su potekli iz Louisiane i iz New Orleansa, umjetnost i obrti i običaji i lokalna hrana i, naravno, dobra zabava, kao i posebna serija večernjih koncerata – pokazao se kao izuzetno privlačna i trajna ideja.
Uz Mahaliju Jackson i Dukea Ellingtona, na onom prvom festivalu, 1970. godine, nastupili su i mnogi drugi njuorleanski glazbenici – trubač Al Hirt, zydeco harmonikaš Clifton Chenier, Fats Domino, Preservation Hall Jazz Band… ti čuvari i nositelji tradicionalnog jazza nastupaju i na ovogodišnjem festivalu…
Kad je George Wein najavio održavanje prvog Jazz Festa, rekao je: Bit će to jedna nova i uzbudljiva festivalska prezentacija. Ovakav festival moguće je imati samo u New Orleansu jer upravo tu je najbogatija glazbena baština Amerike. New Orleans,” dodao je Wein, “trebao bi postati veći od Newporta, u smislu jazz-festivala. Newport je izmišljen, umjetan, ali New Orleans je prava stvar.”
Onaj prvi festival privukao je tek 350 ljudi, od toga polovicu su činili sami glazbenici. Do kraja tog desetljeća, Jazz Fest je već postao jedno od najvećih svjetskih kulturnih slavlja, privlačio na svoje koncerte, radionice… preko 300.000 posjetitelja. Početkom devedesetih godina, New York Times je pisao: Jazz Fest je postao nerazdvojiv od kulture koju predstavlja.
Na stotu obljetnicu rođenja Louisa Armstronga, g. 2001., festival je zabilježio rekordni broj posjetitelja – 650.000! Ona Weinova predviđanja su se ispunila.
Sa 12 pozornica (sedam do osam koncerata dnevno, od jedanaest prijepodne do sedam navečer), sa kojih odzvanja gospel, R&B, blues, Cajun, zydeco, afro-karipska i latinskoamerička glazba, folk, kletzmer, rock, bluegrass, country, funk, puno jazza, naravno, i tradicionalnog i suvremenog, i još puno, puno toga više, New Orleans Jazz & Heritage Festival doista je jedinstveno slavlje. Na njemu su nastupali međunarodno poznati umjetnici, od Milesa Davisa, Dizzyja Gillespieja, Davea Brubecka, Sarah Vaughn, Elle Fitzgerald…. do Boba Dylana, Paula Simona, Jimmyja Buffetta, Vana Morrisona, Brucea Sprinsgteena, Willieja Nelsona… i sva velika imena New Orleansa i Louisiane zadnjih pola stoljeća – Professor Longhair, Fats Domino, Wynton i Branford i Ellis Marsalis, Neville Brothers, Irma Thomas, Sonny Landreth, Harry Connick, Jr., Allen Toussaint, Dr. John….
Dr. John je i među više od četiri stotine ovogodišnjih gostiju Jazz Festa, uz Roda Stewarta, Vana Morrisona, Norah Jones, Brada Paisleyja, Jerry Lee Lewisa, Lucindu Williams… Petea Fountaina, ZZ Top, Joss Stone, Roya Hargrovea, Taj Mahala… (već samo tih nekoliko imena govori dovoljno o bogatstvu zastupljenih glazbenih stilova.
G. 2004., na 35. obljetnicu festivala, njujorški Wall Street Journal pisao je: “Jazz Fest predstavlja širi i dublji raspon izvornih američkih glazbenih stilova nego li bilo koji drugi festival u Sjedinjenim Državama,” a časopis Life nazvao je festival “najboljim od svih američkih glazbenih festivala.”