Linkovi

Golden Gate Bridge, “Najljepši most na svijetu”


Prije jednog stoljeća govorili su: “Ne, tako nešto nije moguće! Na toj bi lokaciji morao izdržati brutalne vjetrove, brzine i do 100, 160 kilometara na sat, gustu maglu, snažne oceanske struje. Bude li na tom mjestu izgrađen, podsjećali su mnogi, bit će samo 12-ak kilometara udaljen od epicentra najtežeg potresa u povijesti područja.

Preko 20 godina vodila se ljuta bitka oko njegove izgradnje. San se ipak počeo ostvarivati 1933. i samo četiri godine kasnije, 1937., njegova je gradnja bila završena i pušten je u promet.

Ono što je Eiffelov toranj Parizu – njegov voljeni simbol, to je i Golden Gate Bridge, “najspektakularniji most na svijetu,” kako mnogi za njega kažu – San Franciscu!

Golden Gate Bridge najskladnije je, valjda, čovjekovo svladavanje prirode na svijetu. Neki će to, vjerojatno, osporiti, ali koja to druga građevina zrači takvom veličanstvenošću i takvom složenošću karaktera?

Bez obzira iz kojeg ga ugla doživjeli – u prilazu s južne mu ili sjeverne strane, s pučine Pacifika ili iz unutrašnjosti zaljeva, možda s nekog od dokova, “graditeljsko čudo” zvano Golden Gate Bridge ostavlja svakoga bez riječi i daha i punog strahopoštovanja… S brda Berkeleyja, s istočne strane zaljeva, Golden Gate Bridge je tanka, fina nit rastegnuta preko kontinentalnog rascjepa. S broda točno ispod njega, on je građevina neopisivo golema. Zavijen u jutarnju maglu, most je gotovo sablastan prizor. Voziti preko njega, za vedrog, sunčanog dana, znači s njegovom se elegancijom družiti, dijelom nje postati. Hodati preko mosta, naročito za vjetrovitog dana, znači čistu radost iskusiti - ili istinsku stravu i užas. Pogled s mosta dolje, na vode 130 metara duboke, i brodove koji ispod njega prolaze, ili uvis – na nesigurnu, čeličnu užad i na radnike koji u zraku vise dok boju nanose na most, u svakoga koji visine štuje, vrtoglavicu izaziva. Pogled na Golden Gate Bridge s palube broda koji mu se približava nakon dugog putovanja Pacifikom, oči domaćeg, lokalnog sina ispunit će suzama, grlo veselim kliktajima.

Kakogod ga doživjeli, iz bilo kojeg ugla ga vidjeli, Golden Gate Bridge čudesna je građevina, čudesna i onom racionalnom i onom romantičnom umu. Simbol čistog i mirnog sklada i otmjenosti usred uskovitlanih oblaka i nemirnog mora. I simbol trijumfa, ljepote, razuma i matematičkih istina.

Bolje ćete ga znati cijeniti, upoznate li se s njegovom povijesti. Ime “Golden Gate,” Zlatni prolaz, most nije dobio po svojoj boji, ona nije zlatnožuta, već po gotovo pet kilometara dugom i kilometar i pol širokom morskom prolazu u zaljev San Francisca iz Tihog oceana. Stoljećima je on, iako jedan od najvećih, ostajao neotkriven, promaknuo je i Cabrilhu i Drakeu i mnogim drugim evropskim istraživačima. Možda se u magli gubio ili njihovom oku neprimjetan bio jer, gledajući s pučine, brda Berkeleyja u njegovoj pozadini naizgled ga potpuno zatvaraju. Ali od onog časa kad su ga Evropljani otkrili, u zaljev su hrlili iz mnogih zemalja. Prema jednoj legendi, ulazu u zaljev ime “Golden Gate” nadjenuli su kopači zlata na njihovom putu ka nalazištima u unutrašnjosti Kalifornije. Jedan drugi podatak navodi da je prolaz u to vrijeme već nosio svoje ime. Da mu ga je dao, 1846. godine, kapetan američke vojske, inženjer topografije John Fremont, jer podsjetio ga je na ulaz u onaj istanbulski zaljev, Zlatni rog.

Već nekoliko godina kasnije, 1872., rodila se, po prvi put, ideja za premošćivanje Golden Gatea. Prvi ozbiljan korak načinjen je tek 1916. Dizajner slavnog mosta, i njegov glavni inženjer, Joseph Strauss, bio je uvjeren da duboki prolaz može premostiti visećim mostom. Trebalo je samo uvjeriti druge da most može, i mora, biti izgrađen. Mnogi su se ideji žestoko opirali, naročito trajektni prijevoznici koji su od prijevoza putnika u San Francisco, i natrag iz njega, preko zaljeva, i živjeli. Drugi su, kao razloge PROTIV, navodili one snažne vjetrove, česte guste magle, katastrofalan potres iz 1906. i blizinu njegova epicentra lokaciji mosta, te nevjerojatno snažne, brze struje koje su duboki kanjon i usjekle. A i kamenita, kršna obala oko ulaza u zaljev mnoge je brodove na morsko dno poslala. Premošćivanje ulaza, govorili su, nezamislivo je svima osim – luđacima i pjesnicima! Luđak, to Joseph Strauss definitivno nije bio, ali pjesnik jest, i vizionar, i kompetentan inženjer koji je za sobom već mnoge mostove imao. Golden Gate Bridge rezultat je vizije i upornosti baš tog jednog čovjeka – Josepha Straussa.

Pridobivanje podrške za most trajat će četiri puta duže nego njegova izgradnja. U studenom 1930., glasači iz šest okolnih općina glasovali su ZA izgradnju mosta. Izdavanjem i prodajom obveznica prikupljena je svota od potrebnih 35 milijuna dolara. U vrijeme velike nezaposlenosti i dugih redova za kruh, izazvanih teškom ekonomskom krizom u Sjedinjenim Državama, bio je to doista izuzetan poduhvat. Građani su svoje kuće i svoju imovinu dali kao kolateralno jamstvo. Tih 35 milijuna dolara, naplatom mostarine, u potpunosti je vraćeno do 1971. godine.

U siječnju 1933., počela je gradnja mosta. Za pješački je promet otvoren 27. svibnja 1937., za automobilski 28. svibnja 1938. godine. Točno u podne tog dana, kad je pritiskom na tipku telegrafa, u Bijeloj kući, predsjednik Roosevelt i cijelom svijetu obznanio taj veliki događaj. Golden Gate Bridge proglašen je jednim od 10 najznačajnijih građevinskih postignuća 20. stoljeća.

Bio je on tada, odmah nakon otvaranja, i najviša građevina zapadno od New Yorka i najduži viseći most na svijetu. Taj je rekord držao punih 27 godina, sve dok ga nije preuzeo onaj njujorški most – Verrazano-Narrows, 1964. godine.

Kad je financijer Giannini, iz Bank of America, upitao koliko će dugo most trajati, Strauss je odgovorio: “Vječno, bude li se na njega pazilo.” Razboritiji odgovor inženjera glasi – bit će dobar 200 godina. Negdje do 2137. godine, znači.

Sama veličina mosta zapanjuje. Njegova se dva luka, nad nemirnim vodama San Francisco zaljeva, dižu uvis 230 metara, otprilike 48 katova. Pri dnu, široki su 37 metara. Razmak između njih iznosi 343 metra. Most je nešto više od 27 metara širok i, s prilazima, gotovo 3 kilometra dug. Valja, stoga, dva puta promisliti prije nego što se pješice preko njega uputite kako bi uživali u pogledu na prostrani zaljev; ili na onaj drugi od pet lokalnih mostova – Bay Bridge; ili na Alcatraz; ili na Berkeley, tamo daleko, iza notornog zatvora, na kopnu; ili na Sausalito koji se čvrsto piljubio uz brdo sa sjeverne mu strane; ili na San Francisco i njegovih 40-ak brežuljaka, s južne mu strane; ili na otvoreno, plavo prostranstvo Pacifika, sa zapadne. Na snažnom vjetru, most se njiše u rasponu i do preko 8 metara. Ta ga fleksibilnost čini i manje ranjivim na potrese.

U njegova dva kabela dovoljno je čelične žice – 80.000 milja, odnosno 128,747.52 kilometra – dovoljno da ekvatorom prođe više od tri puta. Beton, u most utrošen, bio bi dovoljan za pločnik širine metar i pol, od New Yorka do San Francisca.

Tijekom izgradnje mosta, živote je izgubilo samo 11 muškaraca. Devetnaest ih je bilo spašeno, zahvaljujući sigurnosnim mrežama. Tih 19 u povijest je ušlo kao članovi “kluba” zvanog “Pola puta do pakla.” Joseph Strauss uveo je mnoge, za ono vrijeme potpuno nove, sigurnosne mjere – spomenute mreže, zastitne kacige i dnevne ispite trezvenosti…..

Par riječi još o boji tog vjerojatno najljepšeg mosta na svijetu... Mogao je završiti u tradicionalnoj sivoj; da je bilo po volji američke mornarice, bio bi crne boje, sa žutim crtama, za bolju vidljivost. Njegova jedinstvena boja, zvana International Orange, bila je odabrana na savjet arhitekta-konzultanta Irvinga Morrowa koji je čvrsto vjerovao da se upravo ona najbolje uklapa u prirodni okoliš mosta. Kad most vidite, morate priznati da je Morrow u pravu bio. Četiri godine su potrebne za bojanje cijeloga mosta. Sizifov posao, ali potreban da bi ga se čuvalo od hrđanja.

Za svoje napore, Strauss je primio milijun dolara i doživotno besplatan prolaz preko mosta. Nažalost, poživio je još samo godinu dana nakon njegova otvaranja. Ipak, svoj san je uspio ostvariti unatoč svima onima koji su tvrdili da “nitko Golden Gate ne može premostiti zbog poteškoća očitih svakome koji na tako nešto uopće i pomisli.”

“Narančasti Golijat” danas stoji ne samo kao simbol San Francisca već i trijumfa ljudskog duha.

Snažno, otmjeno i prelijepo čovjekovo djelo na jednako lijepoj lokaciji koju je Majka Priroda dala.

XS
SM
MD
LG