Linkovi

Elizabeth Coten, autorica folk-klasika “Freight Train”


Svojim nacinom sviranja na gitari i tim svojim jednim, jedinim folk-songom, inspirirala je svakog mladog folk-gitarista folk-boom razdoblja 50-ih i 60-ih godina. Ona sama bila je na gitari samouka, bila je i ljevoruka, a svirala je i pjevala jos i u svojim 90-im godinama.

U bogatoj glazbenoj zbirci muzejske ustanove Smithsonian nalazi se i jedna neobicna gitara. Na njoj su ostale neke cudne ogrebotine – rezultat neobicnog sviranja njene vlasnice. Ljevoruka, naime, ona je uvijek svirala normalnu gitaru, za desnu ruku. Tako sto bi je okrenula naopako.
Zena koja se proslavila tim nacinom sviranja na gitari zvala se Elizabeth “Libba” Cotten.

Libba je “Freight Train” skladala 1904. godine, kad je njoj bilo samo 11 godina! Kasnije su je u svoje repertoare uvrstili i Peter, Paul and Mary i Grateful Dead i Pete Seeger. I brojni drugi. No, nista se od svega toga nije dogodilo, niti je javnost uopce znala za Libbu ili njenu pjesmu, sve tamo negdje do 50-ih godina.

Rodjena 1893., u mjestu Chapel Hill, u drzavi North Carolina, Libba je do prvog dana skole bila zapravo – bez imena. Njeni roditelji, naime, nikako se nisu mogli sloziti oko toga koje ime dati djetetu. Kad je uciteljica, tog prvog dana skole, djevojcicu upitala kako se zove, ona je odgovorila “Elizabeth”, jer to joj je ime dobro zvucalo.

Premda je u djetinjstvu bila okruzena glazbom, uglavnom crnackom duhovnom, Elizabeth nikada nije naucila pisati ili citati note. Sa osam godina, pocela je od brata posudjivati banjo. I na njemu naucila svirati onako kako ce kasnije i na gitari – lijevom rukom, s glazbalom okrenutim naopako. Njen neobicni stil prebiranja po zicama, postat ce kasnije standardni nacin muziciranja na folk-gitari.

Samo dvije godine nakon sto je napisala skladbu koja ce je proslaviti u Americi i svijetu, djakon njene baptisticke crkve rekao je tada 13-godisnjoj Libbi da se okani te “vrazje” muzike jer da je ona ionako samo glazba “lutalica, kriminalaca i prositutki.” Libba, istina, nije u njoj vidjela nista grijesno, no godinama, ipak, nije vise u ruke uzimala ni banjo ni gitaru. Sa svojim je suprugom preselila u New York, a kad se od njega razvela, da bi bila blize kceri, i u Washington. I tu posao nasla u domu Charlesa Seegera, poznatog etnomuzikologa i oca troje dobro poznatih folk-glazbenika – Peggy, Mikea i vjerojatno najslavnijeg medju njima – Petea Seegera. No, Peggy je bila ta koja je, negdje sredinom 50-ih, otpjevala Libbinu pjesmu na jednom koncertu u Engleskoj. Ubrzo ju je snimio netko drugi i “Freight Train” je postao hit u Velikoj Britaniji! Da bi zastitili Libbina prava i udovoljili iznenadnoj potraznji za njenom glazbom, diskografska kuca muzeja Smithsonian – Folkways, g. 1958. izdaje prvi album s glazbom Libbe Cotten, pod naslovom “Crnacke pjesme i napjevi.”

Za Libbu, koja je godinama jos vrijedno nastavila raditi u domu Seegerovih, uslijedili su koncerti, nastupi na Newport Folk festivalu. Nagradu Burl Ives za izuzetni doprinos folk-glazbi te nagradu Nacionalne zaklade za umjetnost za inovativnost na podrucju folka, Elizabeth Cotten je primila kad je vec bila dobro zasla u svoje 80-e godine, a 1985., kad su joj bile 92 godine, toj “jednoj od najzasluznijih Amerikanki africkog porijekla”, za album “Elizabeth Cotten Live!”, dodjeljena je bila i nagrada Grammy, u kategoriji najboljeg folk-glazbenika. Elizabeth “Libba” Cotten umrla je dvije godine kasnije, 1987. Vec slijedece godine, jedna od njenih gitara uvrstena je u glazbenu zbirku muzeja Smithsonian.

“Jedna od onih osoba koje su vece od tradicija koje predstavljaju i zastupaju”, rekao je za Libbu Mike Seeger. Kad je slusamo, kao da cujemo svoju dragu baku – govori glasom toplim i bliskim. O jednom davno proslom vremenu…. o jednom teretnom vlaku koji je crncima na americkom Jugu predstavljao sponu sa Sjeverom, obecavao bijeg iz siromastva, bijeg od predrasuda Juga. Ta tema odjekuje i u rijecima 11-godisnje Libbe: Freight train, freight train, run so fast… Freight train, freight train, run so fast…..Please don’t tell what train I’m on…They won’t know what route I’ve gone…

XS
SM
MD
LG