Osnovao ga je, 1842. godine, kao “Filharmonijsko drustvo,” Ureli Corelli Hill, violinist, u Americi rodjen, okupivsi tada skupinu vodecih njujorskih glazbenika s ciljem “promicanja instrumentalne glazbe.” Sedmog prosinca iste godine, pred publikom koja je brojala sest stotina, drustvo je po prvi puta nastupilo pod imenom New York Philharmonic, s Petom simfonijom Ludwiga van Bethoveena, pod ravnanjem svog prvog americkog dirigenta – Urelija Corellija Hilla. Drustvo je bilo osnovano kao zadruga ciji clanovi su placali clanarinu, sami upravljali svojim poslovima i na kraju sezone izmedju sebe dijelili zaradu.
Od onog prvog koncerta, punih 160 godina vec, njujorska je Filharmonija vodeca glazbena ustanova Sjedinjenih Drzava, orkestar stariji od svih postojecih u Americi za barem cetiri desetljeca, stariji i od mnogih poznatih evropskih orkestara.
New York Philharmonic je u glazbenom zivotu i razvoju Sjedinjenih Drzava, tijekom dvije trecine njihova postojanja, igrala vodecu ulogu.
G. 1893., pod ravnanjem Antona Seidla, orkestar je dao svjetsku premijeru Dvorzakove Devete simfonije, Iz Novoga svijeta, i tom izvedbom stekao medjunarodnu reputaciju. Kad je, 1909. godine, orkestar bio rekonstituiran kao stalna, profesionalna organizacija, koja je dobila i svog prvog glazbenog direktora, jednog od tada najtrazenijih u svijetu ravnatelja – Gustava Mahlera, njegova je reputacija bila zapecacena. Nakon Mahlera, njujorska ce Filharmonija imati mnogog istaknutog glazbenog direktora i ravnatelja, medju njima – Artura Toscaninija, Bruna Waltera, Leopolda Stokowskog, Leonarda Bernsteina, Pierrea Bouleza, Zubina Mehtu, Kurta Masura i Lorina Maazela. Gotovo svako veliko ime iz svijeta glazbe zadnja dva stoljeca nastupilo je s clanovima tog slavnog orkestra.
Do 1963. godine, sluzbena dvorana njujorske Filharmonije bila je Carnegie Hall. Te godine, orkestar je preselio u Avery Fisher Hall, dvoranu Centra Lincoln. U lipnju ove godine, najavljeno je da ce, do 2006. godine, orkestar ponovno preseliti u Carnegie Hall, zbog boljeg kvaliteta zvuka.
Leopold Damrosch poveo je New York Philharmonic na njenu prvu domacu turneju, 1882. godine. Arturo Toscanini na njenu prvu evropsku, 1930. godine. Otada, orkestar je nastupio u preko 415 gradova 57 zemalja, na svih pet kontinenata. Od svoje prve snimke, 1917. godine, orkestar je izdao gotovo dvije tisuce albuma. U prodaji ih je jos uvijek vise od pet stotina, na etiketama Deutsche Grammophon, London, New World, RCA, Sony Classical, Teldec... Prije pet godina, 1997., njujorska je Filharmonija osnovala i vlastitu – New York Philharmonic Special Editions.
Godisnje, orkestar odrzi oko 180 koncerata za oko milijun slusatelja diljem svijeta. I kad sam vec kod statistika....godine 1965., orkestar je zapoceo sa serijom Koncerti u Parkovima, serijom besplatnih godisnjih koncerata. Otada, vise od 13 milijuna ljudi bilo je na njima. Petog srpnja 1986. godine, koncert odrzan u Central Parku privukao je oko 800.000 posjetitelja, najveca publika u cijeloj povijesti odrzavanja koncerata klasicne glazbe. A sedmog veljace prosle godine, njujorska je Filharmonija odrzala svoj redoviti koncert po 13.500-ti puta! Tom se brojkom ne moze pohvaliti niti jedan drugi orkestar svijeta!!!
Brojke su impresivne, ali kad je rijec o njujorskoj Filharmoniji, treba naglasiti i sljedece – od samog svog osnivanja, uz americke premijere Bethoveena, Brahmsa, Cajkovskog i drugih evropskih skladatelja, orkestar je uvijek promicao i suvremenu novu glazbu, kako iz Staroga tako i iz Novoga svijeta, od vec spomenutog Dvorzaka do Rahmanjinova, te americkih - Gershwina, Aarona Coplanda i Johna Adamsa, cijom je Seobom dusa, Transmigration of Souls, napisanom u spomen poginulima 11. rujna, i pocela koncertna sezona 2002.-2003. Inovacija je oduvijek bila bitan element umjetnickog duha tog orkestra. Njegujuci svih proteklih desetljeca tradiciju vrsnoce, njujorska je Filharmonija, tijekom 20. stoljeca, svojim postignucima na radiju, televiziji i drugim medijima, dala znatan doprinos i povijesti komunikacija. Jos 1922., bila je jedan od prvih orkestara ciji koncerti su bili prenoseni uzivo, putem radija. Danas, New York Philharmonic je jedini americki simfonijski orkestar ciji se tjedni i mjesecni koncerti, redovito i izravno, prenose, putem radija i televizije, diljem Amerike.
Da bi simfonijsku glazbu ucinila pristupacnijom vecem broju slusatelja, Filharmonija, za cijelog svog postojanja, organizira obrazovne programe za mlade i starije, pruza im besplatne veceri glazbe, a narucivanjem i premijerama novih djela, orkestar nastavlja istrazivati vizije mladjih skladatelja, jacati glazbu naseg vremena. Njujorska Filharmonija opetovano potvrdjuje da je istinski “orkestar Amerike.”