U Americi i u nizu drugih zapadnih zemalja sve je manje članova sindikata. Neki to objašnjavaju globalizacijom, no činjenica je da je u zemljama u razvoju sve više organiziranog radništva.
Prije pedeset godina, gotovo 35 posto američkih radnika bili su članovi sindikata. 1983. broj je pao na oko 20 posto, a prošle godine bilo ih je tek 12 posto. Ekonomist Michael Yates kaže da sindikatima opada članstvo i u drugim zapadnim zemljama – ponajviše zbog sve manje uloge tradicionalnih industrijskih grana u nacionalnoj ekonomiji.
Međutim, Peter Bakvis iz washingtonskog ureda Međunarodne konfederacije sindikata kaže da je u zemljama u razvoju situacija za sindikalno organiziranje danas znatno bolja nego u nedavnoj prošlosti. "Kako se dobar dio svijeta demokratizirao, zaposlenici u mnogim zemljama po prvi put imaju priliku da se učlane u sindikat. Dvije trećine ukupnog sindikalnog članstva danas je ili u zemljama u razvoju ili u bivšim komunističkim državama. Prije dvadesetak godina, dvije trećine svih članova sindikata bilo je u zapadnim zemljama".
Pad broja sindikalno organiziranih ljudi na Zapadu dovodi se u vezu s promjenama u ekonomiji, ali i deregulaciji industrije – nakon čega su mnoge korporacije jednostavno 'odselile' iz svojih 'domovina' u zemlje gdje su plaće manje. James Sherk iz washingtonske Zaklade Heritage objašnjava ovo na primjeru američke automobilske industrije. "Tvornice su bile podvrgnute kolektivnim ugovorima. Oni su imali smisla kada je proizvodnja bila uniformirana – onda se kolektivni ugovor mogao primijeniti na svakog uposlenika bez iznimke. Danas automobilska industrija ima mnogo djelatnika koji su dio uslužnog, a ne proizvodnog sektora – recimo menadžer projekta ili savjetnik za odnose sa javnošću. Njihov posao je različit od radnika na traci i njih sindikat zbog toga ne privlači".
Američki se stručnjaci slažu da je najbolji put revitalizaciji sindikata – međunarodna suradnja. No, to je teško postići jer su, često, interesi radnika u jednoj zemlji suprotni interesima njihovih kolega iz druge zemlje – kaže Stephanie Luce iz Centra za istraživanje radničkih sindikata pri Sveučilištu Massachusetts. "Mislim da je to jedino rješenje jer su svjetska trgovina i svjetski kapital već ionako organizirani. Sindikati će biti uspješni jedino ako i oni ostvare globalnu suradnju. U mnogim zemljama, a među njima su i Sjedinjene Države, radnicima ne stoji na raspolaganju mnogo političkih opcija, a nisu niti zaštićeni. Zbog toga, jedina im je opcija – protekcionizam, odnosno postavljanje barijera stranoj konkurenciji. U takvim je uvjetima teško izgraditi globalni sindikalni pokret".
Ako žele preživjeti, sindikati će morati učiniti isto što su korporacije učinile već odavno – zajedno izaći na globalnu scenu i izboriti se za interese svojih članova.