Potkraj svakog sijecnja (ove godine od 18. do 28. sijecnja), u skijaskom sredistu Park City, u planinama Wasatch, u saveznoj drzavi Utah, zapocinje Sundance Film Festival, festival nezavisnog filma. Uz one koji se odrzavaju u Cannesu, Moskvi, Veneciji, Berlinu i Torontu, za gotovo tri desetljeca svog odrzavanja (prvih godina, istina, pod drugim imenom) postao je jedan od najprestiznijih u svijetu filmskih festivala. U Sjedinjenim Drzavama – najveci i najznacajniji festival nezavisnog filma.
Nekoliko rijeci, prvo, o ona dva siroko rasprostranjena mita....Naime, suprotno popularnom vjerovanju, Sundance festival nije ime dobio po mjestu iako ono pod tim imenom postoji, kao skijasko srediste, na nadmorskoj visini od 1.860 metara, oko 80 kilometara jugoistocno od Salt Lake Cityja. Sundance Resort osnovao je Robert Redford, 1969. godine, na preko dvije tisuce hektara divljine, u podnozju slikovite planine Timpanogos. Suprotno popularnom vjerovanju, takodjer, Robert Redford nije bio taj koji je osnovao festival iako je od samog pocetka bio na, odredjeni nacin, angaziran, no zahvaljujuci upravo njemu i njegovom Sundance institutu, festival je, iz relativne opskurnosti, prerastao u ono sto je on danas – jedan od vodecih filmskih festivala u svijetu. Redford ce festivalu donijeti medjunarodnu prepoznatljivost; s vremenom, dati i ime festivalu, po onoj svojoj ulozi, njemu navodno najdrazoj, u filmskom klasiku “Butch Cassidy and the Sundance Kid.” Sluzbeno, festival ime Sundance nosi od 1991. godine.
Taj, danas najpoznatiji festival nezavisnog filma, kultna institucija, nije samo promijenio nekoliko imena, vec i organizatore, a i mjesto odrzavanja. Festival je svoj zivot zapoceo 1978., u Salt Lake Cityju, pod imenom Utah/US Film Festival. Pokrenuli su ga Sterling van Wagenen, diplomirani student filmske skole sveucilista Brigham Young, i John Earl, na celu Filmske komisije drzave Utah. Njihov cilj je bio – odrzavanjem jednog takvog festivala privuci filmase i turiste u drzavu Utah.
Salt Lake City bio je mjesto odrzavanja prva dva festivala. U pripreme za odrzavanje treceg po redu festivala ukljucen je bio i redatelj Sydney Pollack, kao jedan od clanova upravnog odbora. Na nagovor van Wagenena, Redford je vec bio inauguralni predsjednik odbora. Iako su prva dva festivala bila uspjesna, privukla dosta zanimanja i puno obecavala, organizatori su se nasli u dugu od 40.000 dolara. Sydney Pollack je, pola u sali, predlozio promjenu lokacije – premjestiti festival, rekao je, iz Salt Lake Cityja, u Park City, a vrijeme njegovog odrzavanja prebaciti, s rujna, kako je bilo do tada, na kraj sijecnja, kad ima puno snijega. “I imat cete jedini festival u svijetu,” rekao je Pollack, “koji ce se odrzavati, usred skijaske sezone, u skijaskom sredistu...Hollywood ce se ‘polomiti’da dodje, nema boljeg nacina da privucete njegovu paznju.”
I festival, koji je, tih prvih godina, bio fokusiran na retrospektivne prezentacije – primjerice, na prvom su festivalu bili prikazani Midnight Cowboy, Deliverance, The Streetcar Named Desire, The Sweet Smell of Success – seli u Park City, sto ce se pokazati vrlo korisnim i za mjesto i za festival, broj posjetitelja bitno raste.
S nekoliko clanova festivalskog odbora, Redford je, jos nekoliko godina ranije, osnovao Sundance Institut, neprofitnu organizaciju za poticanje i razvoj nezavisnog filma, i institut ubrzo (1985.) preuzima sve djelatnosti oko odrzavanja festivala. Do 1991., kad sluzbeno preuzima naziv Sundance, taj filmski festival vec uziva reputaciju vodeceg festivala nezavisnog filma, jer zahvaljujuci institutu, on je svoj fokus usmjerio upravo na njegovu originalnu misiju - promicanje novih, originalnih, svjezih filmskih ideja, davanje potpore mladim americkim filmasima, da bi potom u program poceo ukljucivati i medjunarodne filmove.
Danas svima poznati i visoko cijenjeni redatelji, istinske zvijezde nezavisnog filma - Quentin Tarantino, Steven Soderbergh (koji je, kao volonter, 1988., autobusom goste razvozio u Park Cityju, a vec iduce se vratio sa svojim filmom Sex, Lies and Videtape i dobio Veliku nagradu publike), zatim Jim Jarmusch, braca Coen, Kevin Smith, Robert Rodriquez, Michael Moore, Jane Campion, Mira Nair, James Wan...svi su oni svoje sanse dobili, svoje velike uspjehe ostvarili, na Sundanceu. Filmovi nagradjivani na tom festivalu, vec spomenuti Soderberghov, pa Full Monty, Hoop Dreams, Reservoir Dogs, Shine, The Blair Witch Project....kreirali su, u doslovnom smislu, povijest nezavisnog filma i filmastva.
U medjuvremenu, broj festivalskih kategorija narastao je na deset – nezavisni igrani (mnogi ga smatraju glavnim dogadjajem festivala); americki spektar, za filmove mladih, novih filmasa; svjetski film, otvoren medjunarodnim nezavisnim filmskim ostvarenjima, igranim i dokumentarnim filmovima; kratkometrazni filmovi; domorodacki filmovi, autora iz cijeloga svijeta; premijere, filmovi priznatih americkih i stranih redatelja biraju se za tu kategoriju temeljeno na prici i na njihovim inovativnim pristupima; eksperimentalni filmovi...i tu je jos par drugih kategorija.
Odbor, koji vrsi selekciju, pogleda svake godine oko dvije i pol tisuce filmova iz svih dijelova svijeta. Vise od 100 dugometraznih i 60-ak kratkometraznih filmova prikaze se tijekom 11 dana odrzavanja festivala, pred publikom koja broji vise od 20.000. Tijekom prve tri godine, festival je, pod onim starim imenom – Utah/US Film Festival, imao samo dvije nagrade – Veliku nagradu zirija i Specijalnu nagradu zirija, za prvo, odnosno drugoplasiranoga. U zadnjih 15-ak godina, Sundance Film Festival, najbogatija izlozba americke i medjunarodne nezavisne filmske produkcije, utemeljio je niz drugih nagrada, od one za najbolji scenarij... do one za slobodu izrazavanja!