Linkovi

Dizzie Gillespie - pola stoljeća od turneje kulturne diplomacije


Prije 50 godina, Dizzy Gillespie poveo je, na medjunarodnu turneju, skupinu jazz-glazbenika, u zemlje Evrope, Srednjeg Istoka, Azije i Juzne Amerike. Pokrovitelj turneje bilo je americko Drzavno tajnistvo, a turneja oznacila pocetak jedne nove vrste kulturne diplomacije. U Los Angelesu, koncertom i panel-diskusijom obiljezena je obljetnica tog vaznog dogadjaja, a proslavljena i Gillespijeva improvizacijska glazba.

Godina je bila 1956, vrhunac Hladnog rata, kad su se Sjedinjene Drzave i Sovjetski Savez nasli u kostacu ideoloskog sukoba. Americki duznosnici bili su zabrinuti da se njihova pro-demokratska poruka ne cuje, da ne dopire do nekih zemalja. Na prijedlog kongresmena Adama Claytona Powella, inace i velikog ljubitelja jazza, Drzavno tajnistvo je pokusalo nesto novo, jedan novi pristup, i sponzoriralo turneju Dizzyja Gillespieja i, za tu priliku, posebno oformljenog jazz-orkestra. Iran, Libanon, Sirija, Pakistan, Turska, Grcka i Jugoslavija, bile su prve na toj turneji, potom i Juzna Amerika.

Na koncertu odrzanom na Sveucilistu Southern California, sudjelovali su i clanovi tog bivseg Gillespiejevog orkestra – trubac John Faddis i saksofonist James Moody, pridruzili su se jazz-orkestru Sveucilista. Na programu su se nasle neke od dobro poznatih kompozicija Dizzyja Gillespieja, ukljucujuci kompoziciju Night in Tunisia.

Politicar na ciji prijedlog je koncertna turneja bila organizirana, Adam Clayton Powell, Jr., bio je zastupnik Harlema, uglavnom crnacke cetvrti New Yorka. Njemu je moc glazbe bila vrlo dobro poznata, koristio je glazbu i u svojim kampanjama, rekao je, tijekom panel-diskusije, njegov sin – Adam Clayton Powell, Treci: "U vruce subotnje poslijepodne, u vrijeme kad nitko jos nije imao klima-uredjaje, kad vecina jos nije imala ni televizore, narocito ne u Harlemu, moj je otac, tijekom kampanje, svako svoje politicko pojavljivanje u javnosti zapocinjao nastupom Dizzyja Gillespieja." Tisuce su dolazile zbog Dizzyja i njegove glazbe, rekao je sin kongresmena Powella, a onda ostajale i za politicke govore.

Profesor Nicholas Cull, koji predaje javnu diplomaciju na Sveucilistu Southern California, kaze da je jazz bio metafora za americki politicki sustav i da je zastupnik Powell to vrlo dobro razumio: "U jazzu, nema straha od improvizacije. U jazzu, morate slusati. A to su i dva sredisnja aspekta americkog politickog sustava. Jazz se ne moze slusati bez dozivljavanja i jednog i drugog nacela, bez dozivljavanja osjecaja slobode."

Medjunarodna je publika to vec iskusila zahvaljujuci popularnom jazz-programu Glasa Amerike koji je vodio Willis Conover. Program se poceo emitirati godinu dana prije koncertne turneje Dizzyja Gillespieja, koji je cesto bio gost Conoverovog programa.

Gillespie i njegov orkestar cesto su, na svojim nastupima u stranim zemljama, svirali s lokalnim glazbenicima. U Argentini su cak i otkrili pijanista Lala Schifrina. On se orkestru i pridruzio i kasnije postao jedan od najvaznijih skladatelja za film i televiziju. Schifrin je sudjelovao i na koncertu uz 50. obljetnicu. Argentina je, rekao je on, bila otvorena prema novoj glazbi jer upravo je tada bila prosla kroz dramaticnu politicku promjenu. Diktator Juan Peron skinut je bio s vlasti godinu ranije. "Stigli su u pravi trenutak; revolucijom, Peron je bio maknut. Argentinom je zavladao osjecaj slobode," sjeca se Schifrin.

Legendarni glazbeni producent Quincy Jones, kojemu su tada bile 23 godine, bio je glazbeni direktor turneje. On se prisjetio jednog dogadjaja kad je jazz posluzio kao most izmedju Amerike i njenih kriticara. Bilo je to nakon sto su ciparski studenti kamenjem napali americko veleposlanstvo u Ateni. Orkestar se nalazio u Ankari kad je od Bijele kuce stigao poziv za pomoc. "Posaljite Gillespiejev orkestar tamo! Oni ce znati sto ciniti. I otisli smo, svirali smo tamo, pred publikom u kojoj su bili i ti revolucionarni studenti. Preplavili su pozornicu, na smrt nas preplasili, ali popeli su se da bi Dizzyja zgrabili, na ramena ga digli i nosili okolo, uzvikujuci Dizzy, Dizzy, Dizzy. Eto, kakvu moc glazba ima, sto se sve njome moze postici," sjeća se Quincy jones.

U vrijeme kad je turneja bila organizirana, crnackim glazbenicima, koji su cinili vecinu orkestra, kod kuce je prijetila diskriminacija. Jedan hotel u Argentini, koji je bio u americkom vlasnistvu, uskratio je orkestru boravak.

Drzavna tajnica Condoleezza Rice rekla je, u svojoj video-poruci, da je glazba Dizzyja Gillespieja pruzala nadu u slobodu u vrijeme kad je ona bila uskracivana mnogima u Sjedinjenim Drzavama. Inovativna je glazba, rekla je ona, u sebi nosila obecanja buducnosti, ta je poruka nasla odjeka kod milijuna, u drugim zemljama.

XS
SM
MD
LG