U Australiji, zovu ga Yowie. Na Himalajama – Yeti. U području Amazona – Mapinguari. I u Sjevernoj Americi ustraju priče o divovskom, majmunolikom biću, ovdje ga zovu Sasquatch ili Bigfoot, Velika noga. Legenda je stoljećima stara. Jedna kalifornijska skupina upravo je obavila još jednu etapu puta preko kontinenta u potrazi za tim misterioznim – i kontroverznim – stvorenjem....
Teški pljusak, s grmljavinom, sručio se na Phillips, gradić u ruralnom Wisconsinu ...ali jedna druga bura kovitla se u ovoj inače mirnoj zajednici na sjeveru zemlje – oko jedne legende.
Iza svog doma, Don Young pokazuje mjesto gdje je prvi puta ugledao visoko, majmunu nalik, stvorenje, 2002. godine. "S ove strane ceste, gledao je u mene, onda se uspravio na noge i nestao u tri skoka. Kad sam došao do tog mjesta, a tu su neke vrtače, pune vode, očekivao sam da će neki tip, prerušen u majmuna, povikati Upomoć! Davim se! A, kad tamo – nigdje nikoga. Ni traga... osim s druge strane, kao da je nešto dotaknulo vodu.....prestrašio sam se.”
Young kaže da je i ranije nekoliko puta susretao Bigfoota, ali od straha da mu se drugi ne rugaju, nije govorio ništa. "Kad bi drugi o njemu govorili, i ja bih zbijao šale, zajedno s njima. Dok ga sami ne vidite jedino što možete to je zbijati šale na njegov račun, jer ljudi većinom ovako misle – kako je moguće da se nešto tako veliko može kriti?"
Lako, odgovara Matthew Moneymaker, predsjednik organizacije koja traga za Bigfootom – Bigfoot Field Research Organization. On kaže da se Bigfoot vrlo lako može kriti u sjevernom Wisconsinu... " Teren je idealan za bijeg i skrivanje...šumovit, močvaran".
Organizacija je predana pronalaženju Bigfoota i uspostavljanju kontakta, ima svoj web site i na njemu izvještaje, fotografije čak i zvuk navodnog Bigfoota, snimka je načinjena 1994, u Ohiju, čuje se neko čudno zavijanje i bijesni lavež psa...
U lipnju, organizacija je, u šumovitom i močvarnom okrugu Price, okupila 60 ljudi sa svih strana Amerike, a i izvan nje, opremljenih infracrvenim kamerama, naočalama za noćno promatranje i napravama za otkrivanje pokreta. Luke Molloy je došao iz Irske. Kaže da je večer ranije imao bliski susret s potencijalnim Bigfootom.."Svi su znaci bili tu.....prišao je mom šatoru, lomio grane, udarao o drveće....kretao se bez ikakvog zvuka ili buke, dokaz da to nije mogao biti neki lovac ili pustinjak".
Unatoč svim tim opisima i iskazima očevidaca, skeptika je dovoljno da se rugaju tvrdnjama o postojanju Bigfoota. Jedan restoran u Phillipsu prodaje Bigfoot Burger. Oni koji, pak, vjeruju u postojanje Bigfoota kažu – prilika za neke da na brzinu zarade. Drugi, pak, pozdravljaju izazove koje pred njih postavlja legenda o Sasquatchu....u okvirima razumnoga... "Imamo razloga da budemo skeptični, i trebali bi biti skeptični, ali to ne znači da možemo biti i uskih pogleda".
John Bindernagel je biolog, u Kaliforniji, i često svoje kolege-znanstvenike pokušava uvjeriti da fenomen Bigfoota treba više i ozbiljnije istražiti. Trebaju nam dokazi, kaže on, za pomnija ispitivanja. Kad čujem neku uvjerljivu priču, želim je prenijeti svojim kolegama kako bi je oni mogli dočekati konkretnim pitanjima, dati alternative....zato je sva dokumentacija, kaže Bindernagel, poput snimaka, dobrodošla.
Onaj najvažniji dokaz, medjutim, još uvijek je nedokučiv ..... pronalaženje i hvatanje takvog jednog stvorenja. Za Dona Younga, iz Phillipsa, u Wisconsinu, dovoljno je već i samo saznanje da nije sam u svojoj vjeri u postojanje Sasquatcha. Ponekad, medjutim, poželi da jest sam..."Noću, stalno kroz prozor žurim, kad psi zalaju, sve pomno pratim....kroz šumu, sve dobro zagledam....Sve mi je to on dao, da sve pratim, da ništa ne propučtam. Ali, i noćne more mi zadaje, ulio mi je strah kojeg nisam bio željan".
Stara himalajska kaže: U podsvijesti svakoga krije se Yeti....samo blažene od nas, sretnike, on ne progoni. Za Younga i druge koji traže Yetijevog sjevernoameričkog rodjaka, to i jest cijena koju plaćaju za svoja vjerovanja.