U američkim zatvorima najbrže raste broj žena – trenutno je preko 950 tisuća žena pod nekakvom vrstom nadzora. Oni koji zagovaraju reforme zatvorskog sustava kažu kako vrijeme koje određena osoba provede iza rešetaka možda i vraća dug društvu - međutim, oni smatraju kako je dugoročno gubitnik ipak društvo – budući da služenje zatvorske kazne često razara obitelji zatvorenica i utječe na život njihove djece.
Novinarka Christina Rathbone autorica je knjige o maloljetnim delinkventicama u New Yorku i njihovim šansama da završe srednju školu. Po završetku knjige Christina Rathbone je usmjerila svoju pažnju na ono što većini tih djevojčica slijedi nakon srednje škole – a to je zatvor. U sklopu svog istraživanja novinarka Rathbone provela je 5 godina intervjuirajući zatvorenice u zatvoru MCI Framingham, u Massachusettsu.
Ona o tom iskustvu kaže: "MCI Firmingham, zatvor u kojem sam provela svoje istraživanje, najstariji je ženski zatvor u Sjedinjenim Državama. Kao i u bilo kojoj zgradi u kojoj živi 500 do 600 žena, i ovo je bilo mjesto na kojem se žene povezuju, pomažu si međusobno, i grupiraju se. Međutim, ovo zasigurno nije bilo mjesto gdje se žene međusobno napadaju ili si prijete, kao što se primjerice vrlo često događa u muškim zatvorima. To je rezultat činjenice da gotovo ni jedna od tih žena nije počinila zločin nasilja. Za razliku od toga – više od dvije trećine muškaraca su zatvoreni upravo zbog zločina nasilja nad ljudima ili imovinom, poput krađe, fizičkih napada, ubojstava i slično. Isti broj žena u zatvorima - više od dvije trećine zatvorenica – nalaze se u zatvoru zbog zločina koji imaju veze s nanošenjem boli i ozljeda njima samima, sa zločinima povezanim sa seksualnim zlostavljanjem i korištenjem droga."
Međutim, Christinu Rathbone iznenadila je činjenica da je većina žena u zatvoru Framingham primarni skrbnik svoje djece. Ona dodaje: "Činjenica da su te žene zatvorene tako dugo zbog manjih, nenasilnih zločina - znači da su i njihova djeca ostavljena bez ikakvog skrbnika – tako da ne samo da kažnjavamo majke, već i generaciju iza njih."
U svojoj najnovijoj knjizi - A World Apart: Women, Prison, and Life Behind Bars – Christina Rathbone je statistikama dala ljudsku dimenziju i opisala dirljive portrete žena koje je upoznala u massachusettskom zatvoru. Christina Rathbone kaže: "Glavni lik u mojoj knjizi – Denise - imala je 9-ogodišnjeg sina kada je poslana u zatvor, koji je u to vrijeme bio potpuno normalan dječak. Kada je Denise puštena iz zatvora, njezin sin je imao 14 godina, proživio je očevo fizičko zlostavljanje, nakon toga ga je preuzela socijalna skrb i smjestila ga kod privremenog skrbnika. Od tamo je išao od jednog skrbnika do drugog, ponovno bio fizički zlostavljan, dok na kraju nije – u očajničkom pokušaju za privlačenjem pažnje – počeo krasti po dućanima. Kada je Denise, nakon 5 godina, izašla iz zatvora, njezin je sin i sam bio u maloljetničkom zatvoru zbog krađe po dućanima."
Jedna od predstavnica savezne države Massachussets u Kongresu, Kay Khan, zagovornica je zaštite odnosa zatvorenica i njihove djece. Kay Khan već dugo pokušava oformiti zakone koji bi zatvorenicama pružili edukaciju i načine da ostanu u kontaktu sa svojom djecom. Kay Khan dodaje: "Dok su majke u zatvoru, djeca bi mogla imati priliku ostati u kontaktu s njima, a majke bi mogle naučiti kako se brinuti za svoju djecu i kada izađu iz zatvora."
Christina Rathbone kaže kako jednostavne stvari, poput, telefonskog poziva, mogu djetetu značiti jako puno. Ona dodaje kako je vrlo važno održati povezanost majke i djeteta dok je majka u zatvoru, no još je važnije da se pri izmjenama pravnog sustava uzme u obzir život zatvorenica nakon što izađu iz zatvora. Christina Rathbone na kraju kaže: "Veliki dio populacije vjeruje kako je edukacija zatvorenika bespotrebno trošenje novaca. Međutim, istraživanja i iskustvo su pokazali da puno manje košta pružiti nekome obrazovanje dok je u zatvoru i pokušati da se ta osoba ne vrati u zatvor, nego ne baviti se zatvorenicima uopće što će dovesti do toga da će se ubrzo vratiti u zatvor – a zatvaranje nekoga na primjerice godinu dana košta državu oko 40 tisuća dolara – što je više nego godinu dana na Sveučilištu Harvard!"
Christina Rathbone poručuje kako je bitno shvatiti da ako se ženama zatvorenicama pruži prikladna edukacija, one će napustiti zatvor s više mogućnosti za pristojan život – i za sebe i za svoju djecu.