Linkovi

Argument za 'dobroćudnog Golijata'


Nakon završetka Hladnog rata, Sjedinjene su Države ostale jedina svjetska velesila i od tada se uloga Amerike u svijetu nalazi pod lupom kritičara, kako unutar zemlje tako i vani. Neki od njih nazivaju Sjedinjene Države imperijalističkom, hegemonističkom silom, dok pristaše američkog angažmana na svjetskoj sceni tvrde kako je Amerika jedini branitelj svjetskog reda i mira.

Prije gotovo 400 godina, engleski filozof Thomas Hobbes napisao je kako su mir i sigurnost među ljudima nemogući bez da ih na to prisili državna vlast. U svojoj najnovijoj knjizi pod naslovom ‘Argument za Golijata: Kako Amerika djeluje kao svjetska vlada u 21. stoljeću’, Michael Mandelbaum, politički analitičar i profesor na Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu, piše o značajnoj ulozi Amerike u održavanju svjetskog mira i reda, pogotovo nakon Hladnog rata

Mandelbaum: "Amerika jamči sigurnost, prisutnošću svoje vojske. Upravo ta činjenica uklanja svaku sumnja u Europi i Aziji - kada američke vojske tu ne bi bilo onda bi se u većini tih zemalja razmišljalo drugačije i možda opasnije što bi moglo dovesti i do neželjenih političkih posljedica. Sjedinjene Države predvode nastojanja da se spriječi širenje nuklearnog naoružanja u raznim opasnim režimima ili grupama.

Kako napominje Michael Mandelbaum, Sjedinjene Države isto tako funkcioniraju i na polju međunarodne ekonomije: "Amerika jamči siguran okvir međunarodnim transakcijama kroz najčešće korištenu valutu – dolar. Ona je i 'kreditor posljednje šanse', djelujući kroz Međunarodni monetarni fond, gotovo u poziciji nalik onoj središnjih banaka unutar zemalja. Isto tako, Sjedinjene Države predstavljaju i 'potrošača zadnje šanse' čime se jamči protočnost globalne ekonomije kroz konstruktivni apetit američkih potrošača."

Michael Mandelbaum dodaje kako Sjedinjene Države pružaju i humanitarnu pomoć širom svijeta gdje također prate i poštivanje ljudskih prava.

Zašto stoga mnogi u svijetu i unutar Sjedinjenih Država kritiziraju ovog 'dobroćudnog Golijata'?

Benjamin Barber, profesor na Sveučilištu Maryland, kaže da Sjedinjene Države često nastupaju kao hegemonistička sila, a ne kao jedna zemlja, članica međunarodne zajednice: "Američka hegemonija očito ljudima donosi neke koristi. Ona može pružiti izvjesnu kontrolu i sigurnost, kao i financijsku pomoć ili bankovne institucije, itd... Jedna bogata i moćna zemlja može učiniti stvari koje siromašne zemlje ne mogu. No, Amerika to često radi pod cijenu slobode, autonomije, socijalne pravde, te, na koncu, po cijenu dozvoljavanja narodima da sudjeluju u upravljanju vlastitom sudbinom, što je i smisao demokracije."

Benjamin Barber kaže kako promjene režima u Iraku i Afganistanu predstavljaju primjer 'američkog nametanja svoje volje' drugim zemljama. On dodaje kako se američka pomoć inozemstvu najčešće odobrava pod uvjetom da zemlja primalac usvoji američki model ekonomije, iako ponekad taj model konkretnoj neće odgovarati.

Ono što svijetu treba je, smatra Benjamin Barber, multi-nacionalno upravljačko tijelo koje će se baviti globalnim pitanjima poput opskrbe energijom, zagađenjem, elementarnim katastrofama, epidemijama i okončanjem sukoba.

Međutim, takva 'multinacionalna vlada' može funkcionirati jedino ako se njezine članice odreknu određenog dijela svog suvereniteta, kao što je to slučaj sa zemljama članicama Europske unije. Robert Lieber, profesor političkih znanosti i uprave na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu, napominje međutim su se u dosadašnjim krizama multinacionalne organizacije pokazale neučinkovitima: "One mogu dosta toga učiniti, međutim kada dođe do pitanja života i smrti, onda je djelovanje takvih institucija gotovo uvijek neadekvatno ili čak potpuno nemoćno. Idealan primjer imate u slučajevima masakra u Srebrenici, genocida u Ruandi, te masovnih ubojstava i etničkih čišćenja u Darfuru, koji se upravo događaju."

Robert Lieber kaže kako za američku ulogu u svijetu 'ne postoji alternativa', jer su Sjedinjene Države jedina zemlja koja je voljna izdvojiti tolika novčana sredstva i vojnu silu za pomoć drugim državama. Prema Kongresnom istraživačkom uredu, cijena rata u Iraku za Ameriku se približava iznosu od 200 milijardi dolara. U 2003. SAD su dale više od 16 milijardi dolara pomoći zemljama u razvoju, gotovo dvostruko više od drugog po redu donatora Japana.

Uz to treba napomenuti kako je 2004. godine američki deficit premašio iznos od 400 milijardi dolara, približavajući se povijesnom rekordu. Sve to mnoge navodi da se upitaju - mogu li Sjedinjene Države i dalje plaćati cijenu svoje čelne uloge na svjetskoj sceni.

XS
SM
MD
LG