Iwo Jima Memorial, spomenik američkim marincima, kraj Nacionalnog groblja Arlington, iako podignut u spomen jednoj od najžešćih bitaka drugog svjetskog rata, spomenik je u čast svih marinaca koji su, od 1775. godine, kad je počeo američki rat za nezavisnost i kad je, u Philadelphiji, formiran taj rod američke vojske, pali u obrani Sjedinjenih Država.
Bitka za Iwo Jimu, mali otok vulkanskog porijekla, oko 1.000 kilometara južno do Tokija, bila je jedna od najljućih bitaka na pacifičkom ratištu. Do početka 1945. godine, američke su snage ponovno zauzele veći dio teritorija koji je, u razdoblju od 1941. do 1942. godine, pao u ruke Japancima, ali nezauzet je još uvijek bio Iwo Jima, japanski otok površine od 20-ak četvornih kilometara, od velikog strateškog značaja Sjedinjenim Državama koje su u rat bile uvučene japanskim napadom na Pearl Harbor - otok bi im poslužio kao idealna zračna baza za snabdjevanje vlastitih aviona gorivom i za slijetanje oštećenih B-29 bombardera; i jednima i drugima teško je bilo stizati do onih drugih, najbližih američkih baza, na Guamu, Tinianu i otočju Mariana. Iwo Jima, bliži Japanu, poslužio bi kao odlična baza za zračne napade na Tokio što je, prema američkim planovima, pacifičku vojnu kampanju trebalo dovesti do uspješnog završetka.
Za Japan, gubitak Iwo Jime bio bi gubitak dijela vlastitog teritorija, najava skorog poraza. Japanske su snage bile duboko i čvrsto ukopane na Iwo Jimi, sa preko 600 bunkera i topničkih gnijezda i 16 kilometara podzemnih tunela. Nakon dugog, ali ne baš djelotvornog američkog bombardiranja, oko 30.000 američkih marinaca iskrcalo se, 19. veljače 1945. godine, na strme i gole obale Iwo Jime. Intenzivne borbe vodit će se punih mjesec dana; od 22.000 japanskih vojnika, preživjet će ih tek oko tisuću, na američkoj strani, živote će izgubiti gotovo 7.000.
Najvišu točku otoka – ugasli vulkan Mount Suribachi, američki su marinci osvojili još tijekom prvog tjedna krvavih okršaja, točnije – tijekom petoga dana. U jutarnjim satima 23. veljače 1945, šest marinaca postavilo je na vrh manju američku zastavu. Poslijepodne tog istog dana, kad je s obronaka bio eliminiran sav neprijateljski otpor, šest drugih marinaca postavilo je, na vrh Mount Suribachija, veću zastavu. To poslijepodnevno podizanje američke zastave snimio je Joe Rosenthal, fotograf Associated Pressa.
Fotografija će Rosenthalu donijeti Pulitzerovu nagradu. Inspiriran njome i dirnut prizorom, kipar Felix de Weldon, već u travnju 1945, počinje rad na spomeniku. Punih osam godina cijela ekipa majstora radit će uz de Weldona. Predsjednik Dwight Eisenhower nazočit će svečanom otkrivanju spomenika, 11. studenog 1954, na 179. obljetnicu postojanja američkog mornaričkog pješaštva.
Šestorica marinaca koji su podigli američku zastavu na Mount Suribachiju bili su Mike Strank, rodjen u Čehoslovačkoj, Harlon Block, iz Teksasa, Franklin Sousley, iz Kentuckyja (ta trojica će živote izgubiti na Iwo Jimi tijekom idućih 30 dana, niti jedan nije bio stariji od 25 godina), zatim Rene Gagnon, iz savezne države New Hampshire, John Bradley iz Wisconsina, te Ira Hayes, Pima Indijanac, iz Arizone. Lica i tijela poginulih de Weldon je radio prema fotografijama i opisima drugih, trojica preživjelih su mu pozirala, nevoljko, jer sva trojica su ponavljala da oni nisu nikakvi heroji, da su heroji ostali na otoku Iwo Jima, njihovi drugovi koji su poginuli u bici. Sva trojica su inzistirala na anonimnom životu, daleko od javnosti, zazirali su od slave i pažnje koje su preko noći stekli – Gagnon će raditi za jednu avio-kompaniju, Bradley postati mali poduzetnik u Wisconsinu, Ira Hayes nastavlja živjeti na indijanskom rezervatu Gila, u Arizoni. Točno 10 godina od njegovog sudjelovanja u podizanju američke zastave na Mount Suribachiju, Iru Hayesa, kao žrtvu hladnoće i alkohola, nalaze mrtvog u jednom jarku rezervata.
Brončani kip te šestorice marinaca najviši je u svijetu – deset metara visoke figure podižu 20 metara visoki brončani stijeg s kojega vijori američka zastava, od platna. Ukazom predsjednika Kennedyja, 1961. godine, zastava s Iwo Jima spomenika vijori 24 sata. U podnožju kipa uklesane su riječi onoga koji je naredio napad na Iwo Jimu, admirala Chestera Nimitza, riječi upućene svim njegovim ljudima: Uncommon Valor was a Common Virtue, Nesvakidašnja hrabrost bila je svakidašnja vrlina.
Sjedinjene Države su Iwo Jimu vratile Japanu, 1968. godine. Američka se zastava na otoku još uvijek ističe četiri dana godišnje – 19. veljače, na dan američke invazije, 4. srpnja, na Dan nezavisnosti, 11. studenog, na Dan veterana, i na Dan sjećanja, svakog zadnjeg ponedjeljka svibnja.
U kolovozu, imat ćemo prilike vidjeti film Flags of Our Fathers, Zastave naših očeva, film Clinta Eastwooda, o trojici marinaca koji su pomogli u podizanju zastave na Mount Suribachiju i preživjeli bitku na otoku Iwo Jima.