Diplomati Ujedinjenih naroda rade na nacrtu rezolucije o iranskom nuklearnom programu koji bi bio prihvatljiv za svih 15 članica Vijeća sigurnosti. Rezolucija, koju su predložile Francuska i Britanija, uz podršku Sjedinjenih Država, poziva Iran da prekine svoj program obogaćivanja urana, proces koji se može koristiti i u civilnoj i u vojnoj uporabi nuklearnih kapaciteta. Uz to, rezolucija bi pozvala sve zemlje da Iranu ne prenose opremu niti tehnologiju koje pomažu u obogaćivanju urana ili doprinose programu raketnog naoružanja Teherana, dakle takozvanu tehologiju dvojne uporabivosti.
Premda predložena rezolucija upozorava Iran da bi se mogao naći sučeljen s 'daljnjim mjerama' ukoliko se ne povinuje zahtjevima međunarodne zajednice, tekst ne specificira sankcije. Američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima John Bolton kaže da bi do toga moglo doći kasnije.
"Nismo uopće krili da ukoliko Iran ne odustane od svojih poteza – koji predstavljaju prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti – Vijeće sigurnosti će biti spremno na poduzimanje daljnjih koraka, od kojih bi prvi bile ciljane sankcije. Ne isključujemo da bismo poduzeli i daljnje korake u vezi sa sankcijama i izvan Vijeća sigurnosti."
Stručnjaci kažu da bi sankcije o kojima govori veleposlanik Bolton bile usmjerene protiv čelništva u Teheranu, a ne protiv iranskog naroda. Paul Kerr je ekspert za pitanje neširenja nuklearnog naoružanja pri neovisnoj istraživačkoj tvrtki Arms Control Association.
"Ne bi se radilo – barem ne isprva – o gospodarskim sankcijama kakve su bile uvedene protiv Iraka. Ali, bila bi zamrznuta imovina iranskog čelništva, uvedena zabrana putovanja za njih i slične mjere. Takve mjere pogodile bi samo iransko čelništvo, što je, čini mi se, ono što Sjedinjene Države ocjenjuju da bi prošlo u međunarodnim okvirima. Ukoliko bi Iranci i dalje prkosili, onda režim sankcija može biti postrožen."
Premda nacrt rezolucije ne spominje moguće sankcije, on je sastavljen u skladu sa Člankom 7 Povelje Ujedinjenigh naroda. Taj članak specifično spominje kaznene mjere, uključujući i uporabu vojne sile poput zračnih, pomorskih i kopnenih snaga koje bi – riječima Povelje – 'održavale ili obnovile međunarodni mir i sigurnost'.
Stručnjaci kažu da će predloženi nacrt rezolucije biti modificiran jer se Rusija i Kina ne samo protive sankcijama protiv Irana, nego i rezoluciji u skladu sa Člankom 7. Obje zemlje imaju pravo veta u Vijeću. Rasprava o rezoluciji prema Članku 7 dolazi istodobno dok se govori da američka vlada razmatra moguću vojnu akciju protiv Irana.
Američki dužnosnici su isticali da je diplomacija najbolji put daljnjeg djelovanja, ali su isto tako kazali da i ostale opcije ostaju otvorene, što je diplomatski rječnik za vojnu akciju. Joseph Cirincione, stručnjak za neširenje nuklearnog naoružanja pri Vijeću za međunarodne odnose, kaže da svaki puta kada se spomene pitanje vojnih operacija protiv Irana ono jača položaj tvrdolinijaša u Teheranu.
"Oni kažu 'vidite da se te ljude ne može zadovoljiti; ništa ne možemo učiniti; oni nas proganjaju, a mi moramo biti spremni, moramo imati ono presudno oružje koje će zaustaviti Sjedinjene Države'. A to plaši naše saveznike. Rusija i Kina izmiču od jače akcije protiv Irana. Zašto? Zato što su zadovoljne što Iran osvaja nuklearnu tehnologiju? Ne – one su to osudile. Ali, one se plaše da će Sjedinjene Države iskoristiti bilo kakvu novu rezoluciju Ujedinjenih naroda kao opravdanje za vojni napad."
Iste poglede izrazili su i neki američki zakonodavci. Demokratski kongresnik Chris Van Hollen tijekom prošlotjednog saslušanja u Kongresu uputio je veleposlaniku Boltonu upozorenje koristeći praktički iste riječi: "Jedan od razloga što nam je teško osigurati podršku tih zemalja u Vijeću sigurnosti je njihov strah da ćemo kasnije iskoristiti tu rezoluciju kao opravdanje za korištenje vojne sile, možda i jednostrano."
