Linkovi

Rusesabagina: 'Jedan običan čovjek'


Čovjek koji je inspirirao film Hotel Ruanda objavio je novu knjigu sjećanja. Paul Rusesabagina prisjeća se u knjizi Jedan običan čovjek kako je sklonio više od tisuću Ruanđana u Hotel del Mille Collines u Kigaliju tijekom genocida u toj zemlji 1994. godine. Procjenjuje se da je oko 800 tisuća ljudi ubijeno kad su većinski Hutui krenuli u pohod protiv manjinskih Tutsija. Slijedi prilog o tome kako je njegov odgovor na masakr pretvorio jednog srdačnog hotelskog direktora u međunarodnog junaka.

Radnja filma Hotel Ruanda koncentrirana je na 76 dana u kojima je Paul Rusesabagina - kojeg u filmu tumači glumac Don Cheadle - pretvorio luksuzni hotel za elitu u utočište za progonjene. I dok vjeruje kako je ovaj film, koji je bio kandidiran i za Oskara, vjerno dočarao njegove postupke, gospodin Rusesabagina je želio napisati jednu potpuniju ispovijest tih turbulentnih vremena. Utjecaj riječi središnja je tema njegove ispovijesti – kako one mogu spašavati živote ili ih uništavati. "Koristio sam svoj telefon, opisivao situaciju, pozivao u pomoć. Svi generali koji su nam pomogli, ja sam ih u to uvjerio. Otišli bismo zajedno na piće. To je snaga riječi. S druge strane imate radio i medije koji prenose poruku da ukoliko ubijete susjeda, dobit ćete njegov automobil. Ako ubijete susjeda, dobit ćete njegovu kuću. I tako su riječi postale moćnije negoli ijedno oružje u ljudskom arsenalu".

Komotan život gospodina Rusesabagina prekinut je 1994. godine ubojstvom ruandskog predsjednika Juvenala Habyarimana, koji je bio pripadnik Hutua. Mnogi njegovi prijatelji i susjedi ubijeni su na brutalan način u nasilju koje je uslijedilo. Drugi su se preko noći pretvorili u hladnokrvne ubojice. "Prvog dana tog genocida vidio sam mnoge susjede u uniformama paravojnih snaga s pištoljima, kopljima, mačetama, sa svim tradicionalnim oružjem, vidio sam kako susjedi ubijaju susjede. Ljudi su skloni tome da slijede rulju. Sve te ljude o kojima smo razmišljali kao o mudracima, čelnicima i junacima za mlade, vidio sam potpuno izmijenjene".

Gospodin Rusesabagina kaže kako je osjećao da mora krenuti drugim putem i ponudio je sklonište Tutsima i umjerenim Hutuima. "Učinio sam ono što sam mislio da je ispravno, stao uz narod i rekao "ne" ubojicama. Ljudi su čuli od susjeda ili putem glasina da je Mille Collines jedino mjesto gdje se nikoga ne ubija. Uporno sam pokušavao doći u kontakt s paravojnim snagama i s vojskom, pregovarati s njima. I na sreću, otpočetka do kraja nijedna od 1268 osoba kod mene nije ubijena. Nitko čak nije ni premlaćen".

Prvog tjedna potrošena je sva hrana. Nakon toga jeli su samo grah i kukuruz. Opskrba vodom i strujom je prekinuta. Voda iz bazena počela se davati u porcijama, međutim, gospodin Rusesabagiba nije htio pobjeći. U jednom trenutku pokušao je poslati svoju obitelj na sigurno, ali napali su ih paramilitarci i morali su se vratiti natrag u hotel. Kad su hotel i izbjeglice naposljetku evakuirani na sigurno, on je sa svojom obitelji otišao u jedan izbjeglički logor. Poslije su se nastanili u Bruxellesu, u Belgiji, gdje je pokrenuo fondaciju za ruandsku siročad i djecu beskućnike. Jedan njegov intervju iz 1999. godine doveo je do snimanja filma Hotel Ruanda, čime je još jednom tragedija ovog genocida došla u žarište svjetske pozornosti.

XS
SM
MD
LG