Knjizevni kriticari ga nisu mogli podnijeti, ostro su napadali i ocrnjivali njegove romane, kao petparacke, ali publika ih je gutala, nikad joj nije bilo dosta. Barem jedan od njih i vecina je nas, vjerujemo, procitala, u mladim danima, onaj pod naslovom Riders of the Purple Sage, Jahaci rumene kadulje, Zanea Greya. Za MADE IN USA, prilog Jagode Bush o tom, unatoc misljenju kriticara, jednom od najpopularnijih americkih pisaca, autoru vise od 50 romana na temu - Divljeg Zapada...
Fino pise, ali proza mu je jeftina. Njegovi su likovi nerealni, a radnja predvidiva. Svaka bi na pozadinu postanske marke stala. Obicne sapunice s djevicama, huljama i nitkovima.... misljenja samo nekolicine kriticara kojima je Zane Grey bio mrzak, u najboljem slucaju - spisatelj vrlo skromnog talenta, ali zato izuzetno drag milijunima Amerikanaca, ali i mnogima izvan Sjedinjenih Drzava.
Greyove knjige jesu cista romantika, njegova proza vrlo cesto s dubokom nijansom jeftinoga. No, prema rijecima Stephena Maya, jednog od ranijih Greyovih biografa, njegovi su romani i medju najpopularnijim knjigama koje je ikada napisao jedan americki pisac, a prema njima snimljeno je i vise od stotinu filmova. Mozda njegovi likovi i jesu nerealni, i radnja romana predskaziva, ali oni najbolji od Greyovih romana odraz su pomnog istrazivanja i puni autenticnih detalja o zivotu na Starom Zapadu Sjedinjenih Drzava.
Zaneu Greyu se pripisuje stvaranje western-romana 20. stoljeca i doista - tijekom tih stotinu godina nije bilo popularnijeg zanra od westerna. Za ilustraciju, od 300 milijuna brosiranih knjiga koliko ih je, u Americi, bilo prodano za samo jednog 12-mjesecnog razdoblja 50-ih godina, western-romana je bilo vise od 100 milijuna.
Zane Grey, medjutim, nije bio taj koji je izumio zanr, bio je to covjek po imenu Owen Wister, klasicni glazbenik i skladatelj iz Pennsylvanije koji je, zbog loseg zdravlja, neko vrijeme potkraj 19. stoljeca proveo u zapadnoj drzavi Wyoming i kasnije o svojim iskustvima pisao u romanu The Virginian, Covjek iz Virginije, objavljenom 1902. godine. U njemu opisuje siroka prostranstva Zapada i ljepotu njegovog krajolika koji je imao okrepljujuce djelovanje na Wistera, na zdravlje njegovog tijela i uma. Wisterov roman je imao puno uspjeha kod americkih citatelja na samom pocetku 20. stoljeca.
Greyov duhovni potomak bit ce pisac po imenu Louis L’Amour, rodom iz Sjeverne Dakote, umro je 1988. godine, takodjer vrlo popularan medju americkim citateljima i vrlo cijenjen zbog povijesne tocnosti svojih romana i detaljnih opisa geografije i prirode Zapada.
Tko je bio Zane Grey? Rodjen 1972, u mjestu Zanesville, u saveznoj drzavi Ohio, Pearl Zane Grey odrastao je uz price Jamesa Fenimorea Coopera, Roberta Louisa Stevensona i Daniela Defoa. Sa 15 godina i sam je napisao pustolovnu pricu koju je njegov otac, zubar, poderao rekavsi da je potpuno bezvrijedna. Ali, mladi je Zane bio nepopravljivi sanjar i ubrzo ce svojim snovima dati maha. Nastavlja, istina, u zvanju svoga oca i otvara praksu u New Yorku, na zapadnoj strani Manhattana, svaku noc pise pripovjetke koje svaki izdavac odbija, susrece i zeni Linu Elisu Roth, svima poznatiju kao Dolly, ona vjeruje u njega i u njegov talent od samog pocetka. Uskoro ce, nazalost, otkriti i da su Greyu potrebna duga razdoblja izbivanja, od kuce i iz braka. U dobi od 33 godine, Grey ostavlja zubarstvo, seli obitelj u ruralnu Pennsylvaniju i ubrzo, na nagovor jednog prijatelja koji mu je zapalio mastu, odlazi u Arizonu. Odmah se i beznandno zaljubljuje u krajolik fantasticne ljepote oko Grand Canyona i na granici s drzavom Utah, u Dolini spomenika, Monument Valley, gdje ce John Ford, sa Johnom Wayneom, kasnije snimati Tragace i Postansku kociju i Nosila je zutu vrpcu. “Ljubav koja se tu rodila,” pisat ce Grey kasnije, “ljubav za prirodu, njenu velicanstvenost, ljepotu, boju....bit ce, za moj rad, najveci i najznacaniji dar koji sam dobio od Zapada.”
Kad je Grey predao tekst svog prvog romana – The Last of the Plainsmen, dobio je od urednika odgovor: Ne vidim u ovome nista sto bi me uvjerilo da imam posla s nekim tko zna sto je umjetnicka proza. Cetiri godine kasnije, 1912, romanom Riders of the Purple Sage, Zane Grey dozivljava fenomenalan uspjeh, prodaje vise od milijun primjeraka tog romana i pise 10 novih westerna u iducih 9 godina. U Jahacima rumene kadulje uvodi nekoliko scena koje postaju standardima westerna – potjeru na konjima gotovo mitske brzine i izdrzljivosti i svoj lik Lassitera, zagonetnog stranca koji stize niotkuda. Konjanik, cija pojava se ocrtava spram zapadnog neba, odjeven u crno, s dva revolvera, nisko, da ih ne vidi nitko, Lassiter se bori za ono sto je ispravno i casno.
U romane, Zane Grey pise i niz clanaka i eseja o lovu i ribolovu koji su i danas klasici na tu temu. Njegova strast za ribolov odvest ce ga do mnogih dalekih mjesta, do Meksika, Nove Skotske, Galapagos otoka, Novog Zelanda, Australije, Tahitija... Na ta je svoja ribolovna putovanja odlazio jer mu je ponekad trebao mir i samoca, mucila ga je cesto depresija, ali, iako je u svojim romanima velicao djevicanstvo i romanticnu ljubav, a vlastiti brak smatrao kljucnim za svoj uspjeh, cesto je s njim putovao i cijeli harem mladih zena. Dolly je to znala, s konceptom “otvorenog braka” rano se jos bila pomirila. Osobni zivot Zanea Greya bio je jednako uzbudljiv i pustolovan kao najbolji od njegovih romana.
Svi Greyovi biografi pa tako i najnoviji - Thomas Pauly, u svojoj knjizi Zane Grey: Njegov zivot, njegove pustolovine, njegove zene, biografiji izdanoj prosle godine, isticu i neke druge proturjecnosti tog istinskog “kralja westerna.” U romanu To the Last Man, Do posljednjeg covjeka, objavljenom 1922. godine, Grey lamentira nad oskrvnucem svog voljenog Zapada – previse svijeta se tuda muva. G. 1928, Grey pise supruzi, iz Arizone: “Nikad se ovamo necu vratiti, Arizonu su preplavili automobili. Navajo Indijanci su na propast osudjeni. Ljepota i romantika njihovih zivota je mrtva.” Svojom popularizacijom lova i ribolova, medjutim, Zane Grey je i sam bio prijetnja toj prirodi koju je obozavao i za ciju se zastitu zalagao.
Najuspjesniji americki pisac 20-ih godina, Zane Grey , tijekom tog desetljeca, uziva veliku slavu i bogatstvo, jer zaradi od pisanja pridodao je i zaradu od filmova, bio je znacajna licnost u ranim danima filma, sredisnji u populariziranju westerna. Uvijek je zahtjevao da se filmovi radjeni prema njegovim knjigama snimaju na stavrnim lokacijama.
Kad je umro, 1939, u 67. godini zivota, receno je bilo da je “umro najprodavaniji autor svih vremena, prodaju njegovih knjiga nadmasile su samo Bibilija i Prirucnik americkih skauta.”
Zane Grey je bio presudna licnost u romantiziranju Zapada i kao takav jos uvijek drzi mastu Amerikanaca, starijih, ali i novih, mladjih citatelja.
Njegov najveci doprinos americkoj knjizevnosti vjerojatno lezi u njegovoj sposobnosti da svojim opisima jednog vec izgubljenog svijeta zarobi paznju citatelja. Stari Zapad Zanea Greya povjensicari danas odbacuju kao mjesto koje nikada nije ni postojalo; “pravi” Zapad za njih je mjesto rasizma i besmislenog nasilja, mjetso svijensog unistavanja prirodnih resursa. Taj Zapad Zanea Greya – pravi ili izmisljeni – nastavlja zaokupljati mastu i psihu Amerikanaca, i dalje zauzima simbolicno mjesto u kulturi Sjedinjenih Drzava. Western prototip, koji se zadrzao do danasnjeg dana, temelji se u velikoj mjeri upravo na romanima Zanea Greya.