GA: Možete nam nešto reći o novim mladim nadama hrvatskog klizanja?
Morana Paliković-Gruden: Kako da ne. Imamo jednu djevojku koja se zove Marija Dikanović. Odlična je-ima 13 godina, skače duple skokove, čak ima jedan trostruki skok, odlično vrti piruete. U ovom trenutku trenira u Budimpešti, u Mađarsko,j i nadam se da će se pripremiti za nastup na evropskom prvenstvu 2008. godine u Zagrebu, koje smo srećom dobili i mislim da će ona biti jedna sjajna nova mlada klizačica.
Imamo i dva mlada dečka. Jedan se zove Boris Martinac, a drugi se zove Josip Gluhak i oni su kako bih rekla na samoj granici da postanu pravi, veliki klizači. Oni su dečki, juniori zapravo, no u klizanju Vam je tako da Vi možete u seniorsku konkurenciju ući i ranije nego što je to po godinama dozvoljeno ako ste u stanju izvesti zadane tehničke elemente-skokove, piruete, korake. Međutim, imate pravo ostati i u juniorskoj ekipi i to Vam daje mogućnost da osvajate bolja mjesta u nižoj kategoriji. Ja se nadam da će dečki napredovati te dvije godine koje su pred nama, i da će biti spremni za nastup. Imamo i dvije mlade djevojke-jedna se zove Moni Aleksić, vrlo dobro kliže, ima 11 godina, fantastično je perspektivna, i imamo Emu Lipovčak, koja je iz čuvene obitelji Lipovčak gdje je klizao djed, tata, a sada i ona. Ona ima 12 godina, fino skače, vrti piruete, i nadamo se da su to zaista naše buduće nade klizačkog sporta. Imamo i Željku Krizmanić koja je osvojila ove godine i juniorsko državno prvenstvo. Ona prelazi sada u 'seniorke', i sada će ona biti konkurencija i Idori Hegel. Ja bih rekla da ukupno Hrvatska ima reprezentaciju od 7 klizača, i truditi ćemo se jako da ih što bolje pripremimo.
GA: Da li hrvatska zajednica u Americi i Kanadi može na bilo koji način pomoći Hrvatskom Klizačkom Savezu i našim klizačima? Što bi bila Vaša poruka hrvatskoj zajednici?
Morana Paliković-Gruden: Moja bi poruka bila, iako mi nismo navikli na takvu vrstu pomoći, da našim klizačima bi bio dobar jedan 'exchange program' da mi pošaljemo naše klizače tamo, a oni svoje klizače ili neke druge športaše, npr. mlade tenisače ovdje kod nas. U sportu važno vidjeti što drugi rade. I bilo bi jako dobro kada bi oni u nekoj mogućnosti mogli ući u jednu familiju, ostali dva mjeseca, tri ili čak cijelu školsku godinu pod uvjetom da se oni mogu baviti tim športom. To bi značilo da u toj familiji bi bio jedan športaš koji bi imao razumijevanja za to. Nikada nitko nije radio na 'exchange programima', no ja znam da ih Amerika ima. Njihova državna agencija potpomaže programe razmjene studenata, odnosno srednjoškolaca, ali oni nisu vezani za sport. Možda bi naša zajednica mogla pokušati sa nama nešto takvo organizirati. Vjerujem da bi to bilo vrlo korisno za naše sportaše, a i za djecu i studente, đake i omladince iz Amerike i Kanade koji bi došli u zemlju svog porijekla i počeli učiti svoj materinji jezik i istovremeno športski se razvijali. U nekim sportovima mislim da Hrvatska ima zavidnu razinu za te mlade športaše.