Američka agencija za istraživanje svemira, NASA, objavila je prve rezultate analize uzoraka zvjezdane prašine koje je prikupila letjelica Stardust. Lansirana 1999. godine, letjelica Stardust je imala zadaću da prikupi čestice prašine od prolazećih kometa. U siječnju, kontejner s letjelice, u kojemu se nalazila prikupljena zvjezdana prašina, uspješno je uhvaćen pri povratku na Zemlju. Sada, evo, stižu i prvi nalazi mikroskopskog svemirskog otpada za koji se znanstvenici nadaju da će pružiti naznake o porijeklu našeg sunčevog sustava, kao i samog života.
Donald Brownlee, glavni znanstvenik programa Stardust, sa sveučilišta Washington, opisao je uzbuđenje oko nalaza. "Sada, u našim laboratorijima praktički svaki dan gledamo te uzorke zvjezdane prašine … gledamo komadiće kometa pod mikroskopom … i ja stalno mislim: ne mogu vjerovati da stvarno gledam u dio kometa!"
Kometi su i samo otpad koji je preostao od stvaranja Sunčevog sustava prije 4 i pol milijarde godina. Neki znanstvenici vjeruju da bi proučavanje čestica s kometa moglo odgovoriti na pitanja o nastanku našeg planeta. Peter Tsou, iz Laboratorija za mlazni pogon, u Pasadeni, kaže da su proučavani dijelići kometa i po više stotina puta manji od promjera vlati ljudske kose, te da se došlo do iznenađujućeg nalaza. "Pronašli smo uzorke iz najhladnijih područja Sunčevog sustava, koji su nastali pod ekstremno visokim temperaturama. Dakle, najvrućiji uzorak na najhladnijem mjestu!"
Brownlee kaže da su analizirane čestice jednake mineralima stvorenim pod visokim temperaturama u meteoritima koji kruže mnogo bliže Suncu. Ti su nalazi naizgled u suprotnosti s teorijom da je Sunčev sustav u vrijeme svog nastanka bio vrlo vruć u svom središtu, a hladan prema rubovima, odakle su stigli uzorci kometa. Brownlee postavlja teoriju da su te čestice na neki način bile transportirane iz središta Sunčevog sustava do njegovog ruba. U siječnju 2004, letjelica Stardust prošla je kroz rep kometa Wild-2, sakupivši tisuće njegovih čestica prašine.
Dvije godine kasnije, Stardust je odbacio spremnik s prašinom na Zemlju, završivši putovanje od gotovo 4,8 milijuna kilometara. Prije nego što su dobili uzorke zvjezdane prašine, jedini izvanzemaljski uzorci na raspolaganju znanstvenicima bili su oni s Mjeseca, koje su donijeli astronauti misija Apollo, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i meteoriti koji su pali na Zemlju.