Od 2003. godine, virus ptičje gripe soja H5N1 proširio se u više od 30 zemalja, usmrtivši milijune ptica, te zarazivši 180 ljudi, koji su bili u kontaktu s oboljelom peradi. Javnozdravstveni dužnosnici upozoravaju da bi virus – protiv kojeg nema cjepiva – mogao izazvati pandemiju ukoliko mutira tako da bude sposoban širiti se izravno s čovjeka na čovjeka. Znanstvenici američkog ministarstva obrane predlažu da se pojave te bolesti prate pomoću nove globalne mreže, napravljene po uzoru na vojne istraživačke laboratorije koji već dugo služe američkim vojnicima i civilima u inozemstvu.
Prošle godine, istraživački laboratorij američke mornarice u Indoneziji pomogao je u detekciji ptičjeg virusa soja H5N1 u toj zemlji. Jedan drugi vojni laboratorij u Egiptu je identificirao smrtonosni virus među pticama u Središnjoj Aziji i izvijestio o prvom slučaju bolesti kod ljudi u Iraku. Te i još tri druga laboratorija – u Peruu, Keniji i Tajlandu – vodi američko ministarstvo obrane. Poručnik Jean-Paul Chretien koordinator je za sve američke vojne laboratorije u inozemstvu. U osvrtu u časopisu "Nature", on piše da takav vojni model vrijedi kopirati.
"Oni su sposobni otkriti i reagirati na široki dijapazon zaraznih bolesti, a sposobni su to činiti zato što im je na raspolaganju velik broj dijagnostičkih testova, kao i znanstvenici koji su stručnjaci na čitavom nizu različitih polja. Među njima su, recimo, liječnici, entomolozi, veterinari … koji mogu odgovoriti na izbijanje bolesti u bilo kojoj populaciji." kaže poručnik Chretien.
Brižljivo praćenje stanja prva je linija obrane protiv zaraznih bolesti. Znanstvenici analiziraju pojave izbijanja bolesti kod životinja i kod ljudi tretirajući ih kao 'cluster' uzorke, što im omogućuje da donesu odluke o načinima kontrole širenja bolesti. Poručnik Chretien kaže da mnoge zemlje – posebice u Supsaharskoj Africi, ruralnoj Središnjoj Aziji i Južnoj Americi – nemaju ni osoblja, a niti laboratorije potrebne da adekvatno odgovore na takve prijetnje javnom zdravlju. Njima je neophodna pomoć kako bi odgovarajuće sudjelovale u obrani svijeta od ove potencijalne pošasti.
"Mi predlažemo da se Svjetska zdravstvena organizacija, zemlje koje su potencijalni donatori, kao i druge organizacije okupe i pogledaju gdje u svijetu je osmatranje i nadgledanje manjkavo, gdje bi zarazna bolest mogla izbiti, te da se pokušaju te regije tretirati kao prioritetne. I to i u smislu njihovih potreba i u smislu toga gdje bi taj posao mogao stvarno i biti obavljen." Tada bi se, kaže poručnik Chretien, donijela odluka o lokaciji takvih laboratorija. On naglašava da kopiranje američkog vojnog modela ne znači da bi američka vojska vodila te laboratorije: "Ustvari mi predlažemo da takvi objekti budu multilateralne institucije, od kojih bi svaka mogla imati podršku čitavog niza različitih pokrovitelja i drugih donatora."
Poručnik Chretien kaže da predložena mreža nije jeftino kratkoročno rješenje, nego dugoročno ulaganje. Interes američke vojske za takav plan potpuno je razumljiv, ističe on: 'Epidemija ne samo da može iznimno brzo stići do Sjedinjenih Država iz bilo kojeg dijela svijeta, zahvaljujući putovanjima, ona može zahvatiti i američke vojne snage na raznim stranama svijeta, može izazvati nestabilnost u koju bi bile uvučene i Sjedinjene Države.' Možda ovaj soj virusa ptičje gripe neće izazvati pandemiju, ali, jednog dana, neka zarazna bolest hoće. Tada će globalna mreža adekvatnih laboratorija spriječiti njezino širenje.