Postojanje niza kontradiktornih i zbunjujućih zakona donesenih u raznim zemljama, cilj kojih je reguliranje istraživanja ljudskih matičnih stanica, dovelo je do nastojanja znanstvenika, pravnika i mnogih drugih stručnjaka diljem svijeta na definiranju načela po kojima bi se istraživanje ove vrste stanica ravnalo u budućnosti. David McAlary nas izvještava o nastojanju međunarodne znanstvene zajednice na uspostavi učinkovite suradnje.
Šezdeset znanstvenika, filozofa, pravnika, urednika znanstvenih časopisa i predstavnika zakonodavstava iz 14 zemalja, sastali su se krajem veljače u Britaniji, u Hinxtonu i donijeli popis pravila po kojima bi se morao ravnati istraživanje ljudskih matičnih stanica u svim sredinama, bez obzira na političke sisteme koji su tamo na snazi.
Matične su stanice vrsta stanica prisutnih u zametku. Glavna im je karakteristika mogućnost diferenciranja u nebrojena tkiva i zbog tog su svojstva privlačna alternativa za obnavljanje oštećenih organa u osoba koje boluju od niza bolesti. Ideja je u načelu jednostavna - ljudske matične stanice bi se prenijele u pacijente s oštećenjima, a potom bi se stimulirale na razvitak u normalne stanice koje bi zamijenile one oštećene.
Kontroverze je izazvala činjenica da se ljudske matične stanice mogu izolirati samo iz ljudskih zametaka na ranim fazama razvitka. Protivnici ove vrste istraživanja ističu da nitko nema pravo stvoriti zametak samo da bi ga nakon toga uništio. U Sjedinjenim je Državama pritisak bio toliki da je predsjednik Bush limitirao istraživanja financirana vladinim sredstvima samo na postojeće stanične linije, i nije dopustio da se uspostave nove stanične linije. No, ono što vrijedi za Ameriku ne vrijedi za ostatak svijeta.
Sastanak u Hinxtonu pokušao je uspostaviti pravila koja bi istraživanja uskladila bez obzira na zemlju u kojoj se nalaze. Jedan od organizatora ovog skupa je i Ruth Faden, stručnjakinja za bioetiku sa sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoru, u saveznoj državi Maryland. Gospođa Faden nam je pokušala objasniti zašto je toliko važno postići ovaj dogovor: 'Dati znanstvenoj zajednici globalna pravila kako nastaviti s istraživanjima je jednostavno od kritične važnosti, jer bez njih smo upravo i došli u situaciju u kojoj se sada nalazimo – u stanju smo potpune zbunjenosti oko toga što je etički prihvatljivo a što nije. I potpuno je nejasno kako nastaviti sa suradnjom između grupa u različitim zemljama.', kaže nam Ruth Faden.
Tri su dana učesnici skupa u Hinxtonu raspravljali prije nego li su donijeli deklaraciju. Konsenzusom usvojena deklaracija jasno ističe kako društvena zajednica ima puno pravo regulirati znanost i da znanstvenici moraju poštivati zakone. No, kaže nam gospođa Faden, zakonodavstvo ima obvezu jasno definirati što je dobro, a što je loše i istraživanje matičnih stanica ne bi smjelo biti iznimka. Ona dodaje da je veliki broj učesnika istakao da čak i one grupe koje nastoje potpuno slijediti slovo zakona, ne znaju ponekad što se smije a što ne jer su zakonske odredbe nejasne i zbunjujuće.
Rezolucija donesena u Hinxtonu jasno definira nekoliko načina kako se ponašati u budućnosti. Ona apelira na vlade diljem svijeta da pri donošenju zakona konzultiraju znanstvenu zajednicu u svojoj zemlji i omoguće dovoljno fleksibilnosti u zakonskim odredbama za etički prihvatljiva istraživanja i da ne ograničavaju svojim znanstvenicima učešće u istraživanjima drugih zemlja čija pravila su drugačija od njihovih. Izražena je i nada da će smjernice donesene u Hixtonu pripomoći produktivnom napretku na polju istraživanja ljudskih matičnih stanica i njihove uloge u promicanju ljudskog zdravlja.